Osnovna škola Antuna Kanižlića Požega

Pjesma u znak čestitke ženskom dijelu zbornice te čestitke ravnateljici škole neke se od lijepih gesta s kojima se u našoj školi obilježio Međunarodni dan žena.

Zamislimo dan u kojemu se nakon dosta vremena vraćamo iz neke potpune osame, a uza se nemamo kalendar. Oko sebe vidimo kako su se  hodnici i prostorije ustanova, ali i ulice, pretvorili u mali botanički vrt u kojem prevladavaju ruže. Nakon kratkotrajnog čuđenja, dolazimo do odgovora da u godini postoji jedinstven Dan žena u kojem se važnost ženskog bića slavi na najljepši mogući način. Priznajem, nekada je naizgled teško ovaj dan razlikovati od Valentinova, ali zašto ne poklanjati ruže dva puta godišnje… Možda nam to postane i cjelogodišnja navika. Zbornica naše škole „procvjetala“ je raznim vrstama cvijeća koje su dobile nastavnice i učiteljice. Dobile su i nenadan poklon u obliku pjesme koju je na svojoj harmonici otpjevao nastavnik Mario Sovčik, razveselivši nazočne svojim ulaskom u zbornicu. Učenice i učenici 8. a uputili su se u ured prve žene škole s namjerom poklanjanja prigodnih stihova i cvijeća ravnateljici Mariji Samardžiji. Prijem je bio, naravno, srdačan, a iste poklone dobila je i pedagogica Jadranka Pok. 

Da bi ruža procvala, potrebna joj je pažnja. Da bi žena postala sretna, potrebna joj je i ruža i pažnja. Zabilježimo si to u dugoročno pamćenje! Neka im je sretan ovaj dan!

 

Mario Trupinić, prof.