Osnovna škola Antuna Kanižlića Požega

       Imamo li razloga za zabrinutost?
Ubrzani tempo života, slobodniji pristup odgoju djece i općenito otvorenija komunikacija iznjedrio je kronični nedostatak manira u međuljudskim odnosima, posebice u odnosima djece prema roditeljima i starijim osobama općenito. Poslodavci imaju problema sa mladim zaposlenicima, profesori sa školarcima, kupci sa prodavačima (i obratno), odgajatelji sa djecom (i roditeljima)…itd…itd.

Današnja mladež ima loše navike.
Ne pokazuju nikakvo poštovanje….

Zvuči poznato? Znate li da je to izrekao grčki filozof Sokrat prije gotovo 2500 godina? Poslije njega slične su rečenice ponavljane generacijama, a danas se čuju možda češće nego ikada prije. Nezadovoljstvo starijih ponašanjem mlađih svojstveno je svakome vremenu.

Jesmo li posve zaboravili na manire?
Mnoga pravila lijepog ponašanja ovise o duhu vremena i podneblju u kojem živimo. Neka je pregazilo vrijeme. Uglađenost koja je bila obavezna prije 50 ili 100 godina, danas bi izazivala samo podsmijeh i porugu.
Neka su, pak, univerzalna i primjenjiva u svakom vremenu i svuda. I na njima treba inzisiirati.

Osim pristojnosti i poštovanja, dobrobit lijepog ponašanja ostvaruje se i u razvoju socijalnih vještina koje djeci pomažu da lakše komuniciraju sa vršnjacima i budu uspješni u društvenim odnosima općenito.
U nekim europskim zemljama bonton se uvodi u vrtiće i škole.

Maniri koje ne treba zapostaviti:

Pozdravljanje
Poželjeti nekome dobar dan ili dobro jutro, na odlasku reći doviđenja – obavezno!

Korištenje 4 zlatne riječi
Izvoli, hvala, molim i oprosti riječi su koje nam sve teže prelaze preko usta. Sasvim neopravdano.

Slušanje
Pažljivo slušati drugu osobu bez prekidanja, upadica i primjedbi izrazito je važno. Kad bismo više slušali, više bismo se i razumijeli.

Primjerena komunikacija telefonom
Pozdrav i predstavljanje minimum je na kojem treba inzistirati.

Kultura za stolom
Zajedničko objedovanje u suvremenim obiteljima sve je rjeđe. Jede se brzo i tko gdje stigne (često za televizorom ili za računalom). Djeca i mladi se zbog toga ponekad ne znaju pristojno ponašati za stolom.

Ljubaznost
Ponuditi mjesto za sjedenje starijoj osobi, mjesto u redu trudnici ili majci s djetetom, zamoliti za pomoć, ponuditi pomoć i sl. stvari su koje bismo trebali prakticirati u svakodnevnom životu. Lijepa riječ otvara mnoga vrata.

Tko je kriv?
Djeca gledaju odrasle puno više nego što ih slušaju. Svojim primjerom pokazujemo više nego tisućama izgovorenih riječi (kako god ih lijepo zapakirali). Bonton se ne uči u jednom danu. Učenje u praksi, kroz svakodnevne situacije, najbolji je način učenja. Lijepo ponašanje treba nagraditi, posebno kada se radi o maloj djeci. To nipošto ne bi smjela biti nagrada materijalne prirode, nego pohvala, podrška, odobravanje, zagrljaj, pusa.

Treba računati na fazu u odrastanju (pubertet) kada mladi ljudi namjerno ‘zaboravljaju’ stvari kojima su poučavani od strane svojih roditelja. Takvo je ponašanje uglavnom prolaznog karaktera.

Izvor:http://www.prakticanzivot.com