Osnovna škola Antuna Kanižlića Požega

       Svima nam je dužnost sjećati se žrtava holokausta,  moramo novim generacijama prenositi iskustva za koja želimo da se više nikada ne ponove. Moramo posijati sjeme bolje budućnosti u tlo gorke prošlosti. – poruka je projekta učitelja i učenika OŠ Antuna Kanižlića, kojeg su danas prezentirali, povodom obilježavanja     Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta. Projekt su realizirali učenici i učitelji hrvatskog jezika, engleskog jezika, povijesti, vjeronauka, informatike, skupine mladih knjižničara s voditeljicom Josipom Valentić, a škola je ovih dana ukrašena njihovim najrazličitijim radovima na ovu temu. 

Učenicima je o značaju sjećanja na holokaust i Židovima u Požegi govorio gradonačelnik Ronko, te ih upoznao s njihovim doprinosom našem gradu, od 18. stoljeća nadalje, u društvenom životu, kulturi, umjetnosti, graditeljstvu i dr.

 – U memoriji građana Požege jest i mora ostati sjećanje na njih i njihov doprinos. Danas moramo posebno mlade generacije podsjećati na to što se dogodilo: između 5,5 - 6 milijuna Židova izgubilo je svoje života samo zato što je netko mislio da su oni različiti. Različitost je bogatstvo koje moramo čuvati, jer ako krene u krivom pravcu može biti i veliko zlo. Tanka je granica od prezira zbog različitosti do mržnje, a još tanja do zločina. Naša je obveza čuvati i voditi brigu o dostojanstvu čovjeka sa svim njegovim različitostima, bilo da je riječ o nacionalnoj pripadnosti, vjeri, boji kože, političkom uvjerenju ili pak spolnoj orijentaciji.– poručio je mladima gradonačelnik Ronko i približio im zlo holokausta kroz istinitu priču iz II. svj. rata o sudbini Ivice Hasa, tada dvogodišnjeg dječaka kojega su spasili Požežani Emaneul i Mandica Taborski i pokazavši im i Povelju pravednika među narodima koja im je bila dodjeljena.

    Na prijedlog gradonačelnika, za ovu prigodu je g. Has, koji živi u Izraelu, učenicima napisao i pismo u kojem pored ostalog stoji: - Moji su roditelji, prije odlaska u logore, odlučili da mene, tada starog dvije godine, ostave na brizi prijateljske hrvatske obitelji, Mandice i Emanuela Taborsky, koji su riskirali i vlastiti život u nastojanju da spase mene.……. Na sreću, obitelj Taborsky i ja preživjeli smo holokaust i vratili se u Požegu. Moji su roditelji ubijeni u Jasenovcu tokom rata. Ja ih poznajem samo putem fotografija. …Želim vam, draga djeco, mnogo uspjeha u školi, da i dalje po životnom putu, koji nek vam omogući da budete na ponos grada Požege. -  Posebno je izrazio zahvalnost zbog obnove Židovskog groblja Gradu Požegi i gradonačelniku Ronku, u čiju čast je na obroncima Galileje zasađeno stotinu stabala.

      O svojim susretima s temom holokaust govorio je redatelj Jakov Sedlar, autor brojnih filmova na teme o Židovima, a koje je na DVD-u darovao školi. Među njima je i film „Sudbina mi nije dala da odem“, u kojem glumi poznati američki glumac Martin Sheen. Film je gledalo preko 20 milijuna ljudi u Americi. Posebno je govorio o osveti, ali ne kao vraćanje zlom, već stvaranje pozitivnih vrijednosti, kao što je hrvatska država i njeni veliki ljudi. – Ja mislim da biste vi posebno kao mladi, na temeljima nečega što se desilo, trebali graditi svoj stav, a taj je da se ne treba nikome svetiti, da trebamo razvijati poštovanje svakoga, prema različitosti svih ljudi, neovisno o tome kojeg su političkog uvjerenja, koje nacionalne pripadnosti i svakog drugog obilježja. To je pouka holokausta – razumijevanje i ljubav moraju biti vrijednosti koje će pobijediti. –

Pismo Ivice Has

Izvo : http://www.pozega.hr/

Drugi Izvori :

http://www.034portal.hr ,  http://www.rva.hr/

                                   Zahvaljujemo svima na podršci !!!