Osnovna škola Antuna Kanižlića Požega

Pogledajte...

    Duga je optička i meteorološka pojava višebojnog luka na nebu koji nastaje kada Sunčeva svjetlost obasjava sitne kapljice vode u atmosferi.

   Boje u dugi čine kontinuirani spektar sa crvenom na vanjskoj i ljubičastoj na unutarnjoj strani luka, ali se tradicionalno obično navode kao crvena, narančasta, žuta, zelena, plava, modra i ljubičasta("sedam duginih boja").

Izvor: http://hr.wikipedia.org

Kad sunčeve zrake prelamaju svjetlost kroz milijun kapi, pojavljuje se obojeni luk na horizontu, poznatiji kao duga.

Duga je uvijek nosila sa sobom auru misterije i legende. Drevna indijanska plemena diljem Sjeverne Amerike vjerovala su da je duga most između života i smrti. Rimljani su smatrali dugu pozitivnim znakom njihovog boga Sunca, a popularna irska legenda kaže da vilenjaci redovito ostavljaju vrčeve sa zlatom na krajevima duge – jedini trik kako doći do tog zlata bio je da se stigne do krajeva duge prije nego što ona izblijedi u sjećanje. Do dana današnjeg još nije bilo čovjeka koji bi imao puno sreće u ostvarenju ovog nedostižnog zadatka – ali ne zbog toga što to nije pokušao.

U stvarnosti oko duge ne postoji ništa mitsko, mistično ili čak tajanstveno. Mnogi od nas smatraju ove višebojne lukove koji se nakon kasnih poslijepodnevnih pljuskova pojavljuju na istočnom horizontu lijepim i istinski fenomenalnim darovima prirode koji ponekad oduzimaju dah. Ipak, stvaranje duge zapravo slijedi različite zakone fizike koje je znanstvenik Rene Descartes (tvorac glasovitog krivog uvjerenja "mislim, dakle postojim") počeo ozbiljno istraživati još u 17. stoljeću. Formula uključuje varijable kao što su lom i refleksija svjetlosti, prizmu (piramida oblikovana od stakla), spektar boja, antisolarne točke i razne druge komplicirane zvučne riječi. Ali u stvarnosti, stvaranje duge je prilično jednostavan proces sve dok su sve varijable prisutne u trenutku njenog nastajanja.

Svjetlost se sastoji od niza boja: crvene, narančaste, žute, zelene, plave, indigo i ljubičaste, a da ne spominjemo druge svjetlosti, poput ultraljubičaste, koju nije lako otkriti ljudskim okom. Ove boje uglavnom vidimo izmiješane kao bijelu svjetlost koja ima različite valne duljine: one najduže su vidljive ljudskom oku kao crvena boja, a najkraće valne duljine kao ljubičasta, s kratkim popisom drugih boja između njih. Kada svjetlo prolazi kroz određeni objekt, ono će se saviti ili postati prelomljenom svjetlošću. Ne postoje dva objekta koja bi imala isti indeks loma. Kada svjetlost prolazi kroz objekt poput ukrasnog kristala, kojeg mnogi ljudi drže u svojim prozorima, svaka stvorena boja će se saviti u skladu sa svojom odgovarajućom valnom duljinom i zatim raširiti u obliku duginih boja na suprotnom zidu.

Jednaki proces se događa kada sunce proviri iza oblaka za vrijeme ili odmah nakon pljuska. Da bi se stvorila duga kapljice kiše moraju još uvijek biti prisutne u atmosferi. Svaka pojedina kapljica sićušna je prizma ili kristal. Kada zrake sunca prođu kroz kapljice i svjetlost se prelomi ili savije, ova visoko koncentrirana svjetlost se opet razbija u svoje različite valne duljine i tako stvara dugu. Dugine boje se uvijek pojavljuju u istom redoslijedu, a počevši od vanjskog ruba to su: crvena, narančasta, žuta, zelena, plava i ljubičasta. Ponekad se svjetlost odražava dvaput unutar kapljice, stvarajući drugu dugu odmah iznad prve, no kada se to dogodi, boje se pojave u obrnutom redoslijedu: crvena je iznutra i tako redom. Boje sekundarne duge obično nikada nisu tako jasne kao boje primarne duge.

Pljuskovi i oluje nisu jedina okolnost kada nastaju duge. One se mogu vidjeti u magli ili izmaglici iznad rijeke, u prštećim kapljicama koje padaju sa slapa ili iz prskalica za travnjak, tj., u svakom slučaju kada se svjetlost reflektira kroz vodu ili neki predmet poput stakla ili kristala. Čak i svjetlost koja dolazi od punog mjeseca može, u nekim posebnim prigodama stvoriti dugu, iako se te “lunarne duge” ne mogu vidjeti niti približno onoliko često kao duge stvorene od svjetlosti sunca.

Da biste vidjeli dugu, bitno je gdje stojite. Većina ljudi nikada ne primjeti da je sunce uvijek iza njih kada su okrenuti prema dugi, te da se središte kružnog luka duge nalazi u smjeru suprotnom od sunca. Kiša je, naravno, u smjeru duge.

Duga se često viđa u ljetnim mjesecima, vrlo rijetko tijekom zime. Razlog tomu je činjenica da su za vidljivost duge potrebni kiša i sunce. Zimi se kapljice vode zamrzavaju u čestice leda koje ne stvaraju dugu već raspršuju svjetlost u drugim vrlo zanimljivim uzorcima.

Unatoč znanosti uključenoj u razjašnjavanje oblikovanja i nastanka duge, većina nas može jednostavno i dalje preferirati vidjeti te šarane lukove u jednostavnijem i drevnom kontekstu misterije i ljepote – pa i prepunim vrčevima zlata koje na kraju duge čuvaju lukavi i veseli vilenjaci. Svi oni koji su skloni odgovore potražiti u duhovnom svijetu, s one strane fizike i znanosti (koja ima potrebu prizemljiti, analizirati i objasniti zbivanja svega čudesnog, sve stvari i pojave imenovati "ovozemaljskim riječnikom"), u dugi će prepoznati most između Neba i Zemlje. Njima će se duga pojavljivati u nekim posebnim trenucima života kao nebeski znak da su dodirnuti onom istinskom stvarnošću čije odgovore tražimo u svom srcu i duši. U različitim civilizacijama i tradicijama duga poprima i različita značenja. Sedam duginih boja boje su sedam lica Merua, središta svijeta. U Bibliji, u knjizi Postanka o dugi stoji zapisano: I reče Bog: "A ovo znamen je saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama, za naraštaje buduće: Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude savezu između mene i zemlje. ..." To je samo jedan od razloga zašto pri pogledu na dugu zadivljeno zastanemo, ispunjeni osjećajem da smo dodirnuti nekom posebnom milošću...

Izvor:http://sadaovdje.com