Osnovna škola Antuna Kanižlića Požega

Pisati zadaću sa djetetom ili ne, pitanje je sad. Da, pogotovo dok su mali.

Bolji izraz bio bi ‘biti uz dijete dok piše zadaću. Premda nakon napornoga radnog dana ni vama, baš kao ni vašem školarcu,nije lako sjesti i suočiti se s brojnim zadacima iz različitih predmeta. Pokušajte ovome pristupiti pozitivno i primjerom pokazati kako rješavanje zadaće ne mora biti najteža svar na svijetu.

Dok rješavate domaću zadaću sa djetetom, vaš odnos s djetetom je na prvom mjestu. Nemojte raditi ništa ometajuće (glasno razgovarati telefonom ili gledati TV uz glasan zvuk). Dok vaš školarac piše zadaću iz matematike, vi možete plaćati račune, odgovarati na e-poštu ili raditi nešto slično što će vam omogućiti da ste uz svoje dijete, da ga potičete, da možete odgovoriti na eventualno pitanje, pomoći oko nekog zadatka.
Raspodijelite školske predmete, tako da svaki od roditelja pomaže u onom području koje mu dobro ide.

Dijete mora biti aktivni sudionik pisanja zadaće.

Prepustite mu inicijativu. Ako i pogriješi, pohvalite njegov trud. Postavljajte pitanja, pokažite interes, ali izbjegavajte direktne odgovore. Podpitanjima potičite dijete na razmišljanje (‘Što ti misliš kako bi bilo najbolje…?’, ‘Jesi li sigurna da je to baš ide tako?’ i sl.), a ako ono nikako ne može samo doći do potrebnih zaključaka, uskočite. Ako je dijete na tragu ispravnog rješenja, sugerirajte mu razne načine i pristupe.

Potaknite ga da samo dođe do rješenja.

Osjetite li umor ili se osjećate nekompetentno, sasvim je u redu priznati to i zamoliti bračnog partnera ili nekog drugog da uskoči i preuzme odgovornost na sebe.
S vremena na vrijeme možete organizirati zajedničko učenje vašeg djeteta i nekog prijatelja iz razreda. Djeca vole društvo svojih vršnjaka i sam izgled da će se nakon napisane zadaće moći zajedno igrati motivira ih na rad. Naravno, bilo bi dobro da i takvo zajedničko učenje bude pod nadzorom odrasle osobe. Djeca se lako zaigraju.

http://www.prakticanzivot.com