Sat |
Od... do... | Odmor |
PRIJE PODNE | ||
1. | 08.00 - 08.45 | 5 |
2. | 08.50 - 09.35 | 10 |
3. | 09.45 - 10.30 | 15 |
4. | 10.45 - 11.30 | 5 |
5. | 11.35 - 12.20 | 5 |
6. | 12.25 - 13.10 | |
POSLIJE PODNE | ||
1. | 13.30 - 14.15 | 10 |
2. | 14.25 - 15.10 | 15 |
3. | 15.25 - 16.10 | 5 |
4. | 16.15 - 17.00 | 5 |
5. | 17.05 - 17.50 | 5 |
6. | 17.55 - 18.40 |
1 Kor 13,4-8
Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje.
PROMATRAJ
S djetetom se može razgovarati i dogovarati.
Potrebno je sjesti i pošteno se dogovoriti. S takvim razgovorom omogućujemo djetetu da s vremenom prihvati sebe i druge kao sugovornike, a ne kao nadređene ili podređene.
Djecu treba i slušati (govorom djecu podučavamo a slušanjem uvažavamo)
Kako se svađati s djecom?
Glagol «svađati se» dolazi od staroslavenskog glagola «svadinti», a znači «glasno govoriti, jasno govoriti, zvati u pomoć». Svađa je često jedino sredstvo djetetove obrane protiv nemogućih uvjeta zarobljavajuće roditeljske ljubavi.
sadržaj | odnos |
- + + - |
- + - + |
- Djecu treba voljeti i uz neslaganje s njima.
- Djecu treba voljeti i s onim što nam se kod njih ne sviđa.
- Makar su naša djeca, imaju pravo biti i drugačija.
Kako voljeti djecu (vrste roditeljske ljubavi):
- Uvjetna roditeljska ljubav (netolerantna, manipulirajuća, obmanjujuća, ekscentrična, proračunata, kruta, neumjerena, nasilna i pasivna) - Bezuvjetna roditeljska ljubav (uvažava djetetovo pravo da bude ono što jest)
- Bračna i roditeljska ljubav (živjeti samo za dijete je često varka, ali i kraj kvalitetnog roditeljstva)
PROSUDI
moji stavovi i odnosi tijekom razgovora
Ako želite doznati razloge neuspjeha svoga razgovora, tada pokušajte pomoću predloženog teksta analizirati svoje stavove i odnose kako prema sadržaju tako i prema primatelju poruke. Zaokružite brojku od 4 do 1 ovisno o tome smatrate li da za vas vrijedi više gornja ili donja tvrdnja
Ono što govorim i sam prihvaćam!
4 3 2 1
Ono što govorim najčešće sam ne prihvaćam!
U ono u što uvjeravam druge i sam vjerujem!
4 3 2 1
U ono u što uvjeravam druge sam ne vjerujem!
U načelu volim sve ljude!
4 3 2 1
Ne mogu voljeti sve ljude!
U drugoga uvijek nastojim pronaći nešto dobro i pozitivno!
4 3 2 1
Uživam u traganju za pogreškama kod drugih!
Pazim da sugovornik prihvati mene, a ne samo ono što mu govorim!
4 3 2 1
Uopće mi nije važno jesam li sugovorniku simpatičan ili antipatičan!
Za uspjeh razgovora važan je dobar sadržaj, ali još su važniji
dobri odnosi među sugovornicima!
4 3 2 1
Za uspjeh razgovora jedino je važno
poznavati predmet o kojem razgovaramo!
Zbrojite zaokružene brojke! Ako je zbroj između 19 i 24, tada vjerojatno uspješno razgovarate jer i sami prihvaćate ono što govorite i uvažavate one s kojima razgovarate! Ako je zbroj između 13 i 18, tada pokušajte biti iskreniji i počnite pozitivno misliti o ljudima oko sebe! Ako je zbroj ispod 12, tada prestanite tražiti razloge svoga neuspjeha kod drugih, u nekakvoj zloj sudbini i nepovoljnim objektivnim okolnostima, a razmislite više o svojoj neiskrenosti i podsvjesnoj mržnji prema svim ljudima oko sebe!
PREPORUKE ZA RAZMIŠLJANJE:
1. Ako s nekim želiš uspješno razgovarati, tada ga najprije moraš poštivati i cijeniti!
2. Poremećeni međusobni odnosi otežavaju razgovor!
3. Problem razgovora često nije ono o čemu se razgovara, nego odnosi među onima koji razgovaraju!
4. Ako ne voliš ono što govoriš i onoga kome govoriš, razgovor će teći veoma teško!
5. Koliko god se trudili, nemoguće je izbjeći utjecaj svog stvarnog stava prema onome što govorimo i svog stvarnog odnosa prema onima s kojima razgovaramo na razgovor i njegove ishode!
DJELUJ
Tri su iluzije raširene među ljudima, a posebno među roditeljima.
Prva glasi:
«S djecom treba samo mnogo razgovarati!»;
druga:
«Pred djecom i s njima se ne smijemo nikada svađati!»
i treća:
«Dovoljno je dijete voljeti!»
Nije toliko važno «koliko» nego «kako» razgovaramo s djecom!
Nije problem u dvojbi «da ili ne» se svađati, nego u dvojbi svađati se dobro ili loše, konstruktivno ili destruktivno, iskreno ili neiskreno, pod nadzorom ili bez njega, s ljubavlju ili bez nje, po ključu «pobjeda-poraz» ili «pobjeda-pobjeda».
Djecu nije dovoljno voljeti. Roditeljska ljubav može za njih biti i korisna i štetna.
Kako razgovaramo, svađamo se i volimo o tome ovisi da li ćemo živjeti sretno i opušten
o ili nesretno i napeto. Ukoliko želimo da naša obitelj bude sretna tada počnimo kvalitetno razgovarati, svađati se po ključu «pobjeda-pobjeda» i bezuvjetno voljeti.
Tomislav Tomasić, prof