Osnovna škola Antuna Kanižlića Požega

Ponekad nam se čini da djeca uživaju u galami, stvaranju buke i graje.

Istina, ponekad uživaju i odgovara im. No, samo ponekad i samo povremeno. Naime, provedena istraživanja potvrđuju – djeca iz mirnijeg okruženja postižu puno bolje rezultate od svojih vršnjaka koji odrastaju u buci. Kronična izloženost buci znatno utječe na kognitivne sposobnosti.

Taj utjecaj očituje se kroz manjak pažnje, poteškoće koncentracije, slabiju diskriminaciju zvuka i percepciju govora, smanjenu motivaciju, slabije pamćenje kompleksnih podataka i slabiju sposobnost čitanja. Djeca koja su prisiljena stalno boraviti pokraj izvora buke (stanovi uz autoceste, centar grada i buka prometa, tramvaja i sl.) puno češće pate od pretjeranog naprezanja vegetativnog nervnog sustava. Zbog toga se u djetetovu organizmu stvara povišena razina adrenalina. Posljedice su: smetnje krvotoka, glavobolje, lošija izmjena tvari u organizmu. Osjetljivija su ona djeca koja već imaju neke zdravstvene poteškoće.

Djeca izložena buci (većoj od 68 decibela) brže se umaraju, previše su uzbuđena i to se ogleda u njihovu ponašanju.

Razdražljiva su, agresivna, ili pak malaksava, apatična i teško se koncentriraju.
Roditelji nisu uvijek u prilici stvoriti idealne uvjete za život i rad svog djeteta. Ali, kad god je to moguće djetetu treba omogućiti što tiše i mirnije okruženje.

Izvor:http://www.prakticanzivot.com