Osnovna škola Antuna Kanižlića Požega

Paljenjem svijeća u školskom dvorištu te kratkim glazbenim programom školskog pjevačkog zbora pod vodstvom učitelja Maria Sovčika završio je naš ovogodišnji projekt  Sjećanje na Vukovar.

Poštujući sve epidemiološke mjere i preporuke, na školskom je dvorištu Veliki zbor Škole pred učenicima 7.b razreda i nekoliko učitelja uveličao paljenje svijeća za stradale u Domovinskom ratu. Pod vodstvom učitelja Maria Sovčika izveli su kratak glazbeni program od tri domoljubne pjesme. Iako je program bio skromniji no prethodnih godina, dostojanstvo, poštivanje i zahvalnost mogli su se osjetiti u svakoj otpjevanoj noti i izgovorenoj riječi.

U okviru projekta učenici su se sa svojim učiteljima prisjetili stradanja branitelja i civila u Domovinskom ratu te posebno stradanja u Vukovaru i Škabrnji kao svojevrsnih simbola Domovinskog rata. Na satima hrvatskog jezika, povijesti, vjeronauka, likovne i glazbene kulture te satu razrednika učenici su pisali pjesme, pravili plakate, izrađivali video uratke i  likovne radove, pjevali, razgovarali i promišljali o vrijednostima Domovinskog rata kao što su sloboda, mir, ljubav, radost, žrtva…

Prisjećali su se toga što se zaista dogodilo u studenom 1991. te tražili odgovore na pitanja kako žrtvu branitelja i civila u Domovinskom ratu utkati u svoje današnje živote.

Bitka za Vukovar počela je u kolovozu i trajala do studenog 1991. godine. Pripadnici Jugoslavenske narodne armije i srpskih paravojnih postrojbi napadali su grad svim mogućim sredstvima. Bili su bolje naoružani i daleko brojniji, procjenjuje se između 30000 i 60000 vojnika. Suprotstavilo im se oko 1800 branitelja, među kojima su bili pripadnici Zbora narodne garde, lokalno stanovništvo i brojni dragovoljci iz Hrvatske i svijeta. Točno 87 dana hrabro su se i neustrašivo odupirali neprijatelju. Ljubav prema gradu i domovini motivirala ih  je da u neljudskim uvjetima daju sve od sebe i zaustave prodor neprijatelja prema ostatku Hrvatske. Zbog nedostatka ljudi i municije 18. 11. 1991. godine više nisu mogli nastaviti otpor i grad je pao u neprijateljske ruke. Tijekom obrane grada poginulo je oko 2000 hrvatskih branitelja i 1000 civila, a 7000 branitelja i civila završilo je u zarobljeničkim logorima u Srbiji.

Nakon pada grada uslijedila je osveta nad preživjelima. Počinjeni su brojni zločini, mnogi su ubijeni, drugi su završili u logorima. Osobito je bolno sjećanje na 260 ranjenika odvedenih iz vukovarske bolnice koji su nakon toga ubijeni. Dvjestotinjak ubijenih pronađeno je kasnije u masovnoj grobnici na Ovčari dok se za preostalima traga. Još uvijek se smatra nestalima oko 290 branitelja Vukovara.

Patnja i stradanje branitelja i civila Vukovara postala je simbol hrabrosti i žrtve u Domovinskom ratu i zato je svake godine obilježavamo. No, to obilježavanje ima u sebi još nešto, a to je nastojanje da neprestano rastemo i svakim svojim djelom poboljšavamo naš život i našu domovinu kako žrtva stradalih i poginulih u Domovinskom ratu ne bi bila uzaludna.

                                             Klaudija Gašpar, učiteljica povijesti

https://www.youtube.com/watch?v=ac21BhiCMe0