preskoči na sadržaj

Osnovna škola Antuna Kanižlića Požega

Login

Facebook
 
 
Raspored zvonjenja

Sat

Od... do... Odmor
PRIJE PODNE
1. 08.00 - 08.45 5
2. 08.50 - 09.35 10
3. 09.45 - 10.30 15
4. 10.45 - 11.30 5
5. 11.35 - 12.20 5
6. 12.25 - 13.10  
POSLIJE PODNE
1. 13.30 - 14.15 10
2. 14.25 - 15.10 15
3. 15.25 - 16.10 5
4. 16.15 - 17.00 5
5. 17.05 - 17.50 5
6. 17.55 - 18.40  
Brojač posjeta
Ispis statistike od 24. 10. 2011.

Ukupno: 6101973
Ovaj mjesec: 6399
Ovaj tjedan: 749
Danas: 77

Za djecu i roditelje

Obrazovanje

Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Medalje i priznanja na međunarodnom nogometnom turniru
Autor: Valentina Čurčić, 20. 12. 2016.

Tri ekipe polaznika požeške Škole nogometa, 36 igrača godišta 2004., 2006. i 2008., vratile su se s međunarodnog nogometnog turnira Kid’s Winter Trophy 2016., održanog u Zagrebu od 16. do 18. prosinca, ovjenčani medaljama. Na turniru je sudjelovalo preko 1000 igrača iz Slovenije, Mađarske, Bosne i Hercegovine i Hrvatske.


Ekipa 2006. godišta osvojila je u svojoj kategoriji prvo mjesto, ekipa 2004. godišta četvrto mjesto,  a prvo mjesto osvojila je i ekipa 2008. Godišta. Velik doprinos ovom iznimnom uspjehu dali su i mali nogometaši, učenici naše Škole. Matej Perić, učenik 4.a razreda, odigrao je  senzacionalno turnir i osvojio dvije statue: organizator je odlučio da je po njihovom sudu Matej i najbolji igrač, ali i po postignutim pogotcima najbolji strijelac turnira. Mateja Perića, Ivana Ušćebrku, Andreja Salontaija i Nou Čarđića primila je ravnateljica Škole kako bi im čestitala na ovom velikom uspjehu. Porazgovarali smo s dječacima i njihovim učiteljicama kako bismo doznali njihove dojmove i iskustva s ovog natjecanja.

-Ja ih mogu pohvaliti kao iznimno pristojnu djecu, poslušnu, odgovornu. Kako su napredovali, to nas je sve više i više nosila atmosfera i roditelji su stvarno dali sve od sebe navijajući, a djeca igrajući. Trojica su igrali pod virozom, jedan se dječak ozlijedio, i time je ovaj uspjeh još veći.- rekla je Ksenija Teskač, koja je kao roditelj bila na turniru.

Dosta je roditelja bilo na turniru, dolazili su automobilima, a vi ste išli autobusom. Zašto niste putovali s roditeljima?

Matej: Putujući autobusom više smo se družili kao ekipa. Igrali smo se i zabavljali, nismo bili opterećeni uspjehom. Nama je bilo lijepo.

Jeste li zato uspjeli što niste bili opterećeni da morate osvojiti prvo mjesto, što ste bili opušteni, ili ste uspjeli zbog nečeg drugog?

Matej: Zbog truda, na terenu dok smo igrali i prije utakmica na treninzima.

Gdje trenirate?

Matej: Po zimi u Grabriku, a ljeti na rekreaciji, tri puta tjedno po sat i pol.

Je li to dovoljno za dobru kondiciju?

Matej: Da, dovoljno je.

Kako se hranite?

Matej: Nastojimo se hraniti voće, povrćem, mesom. Slatkiša jedemo jako malo.

Je li vam naporno ići tri puta tjedno na trening? Stignete li napisati zadaće?

Noa: Ne, zabavno je. Na treninge nas voze roditelji da ne izgubimo puno vremena i zbog toga smo im zahvalni.

-Bila sam pozvana na jedan trening da vidim kako to ovi moji dečki rade i bila sam oduševljena jer su upravo tada pobijedili jednu puno stariju ekipu iz Trenkova. U školi su jako dobri učenici, nikad  nisu došli bez zadaće, nikad ne zaboravljaju svoje školske obaveze. Timski su igrači i u školi, uzor su i poticaj za drugu djecu koja se više upisuju na razne sportove.-rekla nam je učiteljica Irena Toplaušić.

-Mislim da je ovo još veći uspjeh jer nitko nje očekivao da će pobijediti ekipa iz jednog ovako malog grada. Bilo je puno ekipa iz Sarajeva, Bihaća, Banja Luke, iz Slovenije, Mađarske, iz Poreča, Dubrovnika, nekoliko ekipa iz Zagreba. Sveukupno bilo je više od tisuću djece i među svima njima oni su osvjili 1. mjesto – dodaje gđa Teskač.

Zbog čega ste vi uspjeli?

Noa: Zato jer se trudimo. Trudili su se i drugi, ali mi smo bolji.

Matej, ti si dobio još jednu nagradu koja pokazuje da si zasebna figura u nogometu, osim što si dobar u timu. Najbolji si strijelac i najbolji igrač turnira. Zašto su se za tebe odlučili?

Matej: Imao sam najviše golova, devet. Drugi je imao pet golova. Organizator je gledao kako se ponašam na terenu prema drugima, suradništvo i dodijelio mi titulu najboljeg igrača.

Kakvi su vam planovi za budućnost?

Noa: Da budem dobar igrač i da igram za Barcu.

Andrej: Ja želim igrati za Real.

Ivan: Ja za Barcu.

Matej: Ja želim igrati za Rijeku jer nemaju puno stranaca, nemaju novaca za kupovinu igrača.

Bi li pristao jednoga dana igrati za neku drugu državu kada bi ti netko ponudio?

Matej: Bih jer je to dobro za mene, više bih igrao s drugim, jakim, poznatim igračima.

A biste li igrali u našoj reprezentaciji?

Matej: Da, čast je igrati za reprezentaciju jer tako podržavamo svoju državu, budemo ponosni kada svira naša himna.

Je li vam bilo bolje što su roditelji bili tamo i navijali ili da nitko nije bio?

Matej: Bolje je da su navijali jer smo tako imali više motivacije.

Ivane, koliko si ti golova dao?

Ivan: Nisam dao niti jedan jer ja igram obranu pa nemam prilike napadati i dati gol. Budem nekad malo tužan, ali znam da sam dobro odigrao i da bez mene ne bi bila uspješna utakmica da nisam dobro odigrao obranu.

Našim dečkima čestitamo i želimo još mnogo ovakvih uspjeha i nogometnih pobjeda.





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju