Osnovna škola Antuna Kanižlića Požega

Prijedlozi da se „profesionalizira poučavanje“ danas su vrlo popularni, ali nije sasvim jasno kako bi sporazum o tome trebao izgledati.

U DEANS FOR IMPACT – organizaciji koja se sastoji od voditelja programa edukacije novih učitelja – mi vjerujemo da je dio onoga što ističe članove neke profesije opći sporazum o određenom znanju relevantnom za tu praksu.

Nedavno smo objavili „Znanost učenja“, izvještaj koji sažima otkrića kognitivne znanosti o tome kako učenici uče.

Principi u ovom članku izvedeni su iz tog izvještaja.

Učitelji će uvijek trebati koristiti svoje znanje o učenicima i sadržaju da bi donijeli profesionalne odluke o nastavnim praksama. Ipak, mi vjerujemo da bi umjetnost poučavanja također trebala biti informirana razumijevanjem znanosti o učenju tako da učitelji mogu uskladiti svoje odluke s najboljim razumijevanjem toga kako učenici uče.

6 ZNANSTVENIH PRINCIPA KOJE BI SVAKI UČITELJ MORAO ZNATI

Nažalost, naš edukacijski sustav je prožet zabludama i nedoumicama o učenju. Stoga ostavimo mitove po strani i usmjerimo se na dobro utemeljene kognitivne principe i njihove posljedice za učionicu:

1. Učenici uče nove ideje tako što ih povezuju s onim što već znaju, a zatim ih prebacuju u svoje dugoročno pamćenje.

To znači da bi se učitelji trebali osigurati da njihovi učenici imaju – ili bi trebali učenicima pružiti – pozadinsko znanje potrebno za razumijevanje novog sadržaja. Učenici bez odgovarajućeg pozadinskog znanja, ili oni koji nisu dobili dovoljno nastavnih smjernica, mogu brzo biti preplavljeni novim informacijama u učionici.

2. Učenici se bolje prisjećaju informacija kada im je pruženo mnogo prilika za vježbanje ponovnog dohvaćanja tih informacija iz njihovog dugoročnog pamćenja i kada mogu razmišljati o njihovu značenju.

Namjerno, smisleno i ponavljano vježbanje sadržaja može ujedno "zacementirati" učenje učenika i olakšati im da se prisjete tog sadržaja u budućnosti, što im omogućuje da se uhvate ukoštac sa sve većim izazovima. Da bi učenicima pomogli fokusirati se na značenje sadržaja, može biti korisno dodijeliti im zadatke koji zahtijevaju objašnjenje (npr. o uzroku i posljedici) ili zadati učenicima zadatak da spoje određeni sadržaj s određenim značenjem (npr. upotrebom mnemotehnikâ).

3. Vještine rješavanja problema i kritičkog razmišljanja razvijaju se putem povratne informacije i u velikoj mjeri ovise o pozadinskom znanju.

Pažljivo sekvenciran kurikulum može izgraditi znanje učenika tijekom školske karijere, što omogućuje učenicima da rješavaju sve složenije probleme. Učitelji također mogu pomoći razviti te vještine pružajući učenicima povratne informacije koje su specifične, jasne i fokusirane na zadatke te na poboljšanje, umjesto na učenika ili njegov uspjeh.

4. Da bi učenici iskoristili svoje sposobnosti u novim situacijama, moraju dobro razumjeti strukturu i kontekst problema.

Ovo je u oštroj suprotnosti sa zajedničkom željom mnogih edukatora da poučavaju tzv. vještine razmišljanja koje se mogu primijeniti na bilo koju situaciju. Stvarnost je takva da se kritički može razmišljati o nekoj temi samo ako posjedujete određeno znanje o njoj. Što više znanja učenici imaju o specifičnom problemu, tim će im biti lakše prepoznati važne aspekte tog problema – i kako ga riješiti.

5. Motivacija učenika ovisi o nizu društvenih i psiholoških faktora.

U idealnom slučaju učenici će biti motivirani i angažirati se oko sadržaja lekcije zato što su fascinirani njime i uživaju u njemu. Ali, motivacija je složen fenomen koji ovisi, između ostalog, o tome prepoznaje li se učenik kao osoba koja pripada određenom akademskom okruženju, ili o tome vjeruje li učenik u to da se njegova sposobnost u određenom području može razviti pomoću truda. Nasreću, postoji niz koraka kojima se učitelji mogu osigurati da učenici imaju osjećaj pripadnosti razredu, te da se njihov trud isplatio.

6. Zablude o učenju, iako prevladavaju u edukaciji, ne bi trebale određivati osmišljavanje kurikuluma ili način provedbe nastave.

Učitelji sve češće pokušavaju (ili se od njih zahtijeva) prilagoditi svoje poučavanje zbog različitih stilova učenja, da bi opravdali dominantnost desne ili lijeve strane mozga, ili zbog toga što je sadržaj neprimjeren za određeni stupanj razvoja. Ipak, koliko god familijarni bili ti koncepti, ne slažu se svi o njihovoj točnosti ili djelotvornosti. Mi smatramo da prihvaćanje takvih pristupa može odmaknuti učitelje od principa koji su utemeljeni na dokazima i koji bi trebali biti vodeći principi u njihovoj praksi.

ZNANOST O UČENJU

Idealno, postoji mnogo stvari koje bi učitelji trebali znati prije nego započnu svoje poučavanje, više nego ih ovdje možemo spomenuti. S tim ciljem organizacija Deans for Impact pokrenula je The Science of Learning.

Ova kratka publikacija namijenjena je kao resurs edukatorima učitelja, novim učiteljima, ili bilo kome u edukacijskoj profesiji zainteresiranom za najbolje znanstveno razumijevanje procesa učenja.

Mi smatramo da, kao dio svoje pripreme, svi učiteljski kandidati trebaju poznavati principe kognicije i biti sposobni primijeniti ih u praksi. Dio o znanosti o učenju objašnjava svaku od navedenih točaka te izvodi specifične poveznice s nastavnom praksom, i pažljivo dokumentira temeljne istraživačke dokaze.

Zajedno možemo pomoći unaprijediti status profesije koju nazivamo učiteljskom.

...............................

Napomena:

Portal Edutopia je online zajednica koja promiče i dijeli znanje o edukacijskim temama. Autori na tom portalu ističu projektno orijentirano učenje, profesionalni razvoj učitelja, društveno i emocionalno učenje, integraciju tehnologije itd.
Izvor: edutopia.org

Preuzeto s portala https://www.skolskiportal.hr/