Osnovna škola Antuna Kanižlića Požega

12. lipnja 2015. učenici osmih razreda oprostili su se s učiteljima na završnoj priredbi. Iako je dugoočekivani kraj osmoga razreda kojemu su se jako veselili i o kojemu su pričali s osmijehom na licima brzo došao, po njihovom ponašanju nije se dalo zaključiti da im je ovaj dan i najsretniji u životu.

Nakon završetka nastave osmaši i učitelji koji su im predavali okupili su se u prostoru školske blagovaonice kako bi pogledali kratak prigodan program koji su za njih pripremili osmaši te se družili uz pjesmu i ples. Večer je bila vesela, ali i emotivna.

Prigodan program vodile su Ana Krmpotić i Mihaela Knezović. 

Ivana Stijepić krasnoslovila je pjesmu „U zasjedi iza petnaeste“, a recital „Što je osmaš?“ izveli su Ana Matoković, Antun Smojvir, Helena Katalinić i Karlo Maček.

Maja Mustapić počastila nas je etidom za flautu.

U ime svih učenika Karlo Maček pročitao je oproštajno pismo zahvale svim učiteljima koji su svojim radom pridonijeli u izgrađivanju njihovih osobnosti.

                                          POZDRAVNI GOVOR

Dragi nastavnici, a posebno Vi, dragi osmaši!

Čast mi je pozdraviti Vas i obznaniti Vam da je naše osnovnoškolsko obrazovanje gotovo.  Osam godina je prošlo, gotovo proletjelo. Uz dobre prijatelje i nastavnike svaka prepreka se lakše savladavala, svaka bol bila manja, a trenutci sreće utrostručeni. Nekad smo bili bučni, a nekad tihi kao „bubice“. U jednom trenutku bili smo nasmijani, a već u drugom namršteni. Nemojte nam na tome zamjeriti. To je jednostavno pubertet. Sjetite se, nastavnici, i Vi ste kroz njega prošli. Nekad nam je društvo bilo važnije od knjige, a nekad, odnosno puno rjeđe, bilo je suprotno. Mi smo samo djeca. Bilo je nesuglasica, ali pamtite samo sretne trenutke kojih je bilo puno. Kada Vas za dvadeset godina s naslovnica časopisa budu gledali i smiješili Vam se doktori znanosti, profesori ili samo ljudi koji su jako dobri u svome poslu, Vi se, dragi nastavnici, ponosno sjetite svoga doprinosa u njihovu obrazovanju. A Vi, dragi osmaši, hrabro zakoračite u novo poglavlje svoga života.

Skicirajte si budućnost. SAMO JE NEBO GRANICA!

                                                                         Karlo Maček, 8.b

Osmjehe na lica učitelja izazvala je pjesma koju je učiteljima napisao i posvetio Karlo Franić.

Svi zajedno prisjetili smo se veselih trenutaka i lijepih sjećanja osmogodišnjeg putovanja ove generacije.

Zadnjoj godini došao je kraj

Pa bih htio reći što sve ima

I kakav je bio belaj

U osmim razredima

Na fizici učimo o svemu

Što sve sadrži svemir

Kad Dokoza pita svako ima tremu

I jedino kod njega na satu nije nemir

I tako dalje na likovnoj kulturi

Svi smo stvarali umjetnine

A Robert se stalno duri

Jer na papiru ostaju praznine

A na hrvatskom prazno ne daj Bože

Uvijek se cijeli sat piše

Kod Marije sve proć' može

Dok Valentina hoće još više

Na matematici izgubim tek

Hijeroglifi stalno na ploči

Dundo, Lovrićka i Kaderžabek

Ne znaju više kako nam pomoći

I na kemiji se događaju stvari krasne

Opet neki znakovi čudni

Ana i Martina žele biti jasne

A mi se trudimo ostati budni

Na biologiji kod Danijele pitanje stoji

Što sve sadrži čovjekovo tijelo

Jel'  neki mišić uopće postoji

I jel' srce crveno il' bijelo

Zato na glazbenom nište se ne radi

Iako ponekad glazba ne valja

Al' kad Sovčik harmoniku izvadi

Onda od njega nema većeg kralja

Na geografiji učimo kakva je klima

Ana priča kako voda kruži

Kad nastupa oseka a kada plima

Blagoslovljen bio onaj ko' kuži

Na njemački ide ko' god želi

Ocjene bajne pa to je jasno

A mogli su birat i to su htjeli

Jasminka kaže sad vam je kasno

Tko Hoće o kompjuteru znati

NA informatici mu je mjesto

Igor priča koji su kompjuterski alati

A mi bi igrice igrali često

Na satu tjelesne kulture

Niti se skače niti se trči

Svi stoje il' sjede mirni ko' bure

A Mlakar na klupi lego' pa hrči

Tehnički je možda i predmet najteži

Treba sa popet gore tri kata

I onda Renata dva sata reži

 Jer ne može naći dio svog alata

Engleski možda nije the best

Ali Dunja  i Jelena se trude

Da naučimo past i present za test

DA jasno nam ipak neš' malo bude

Ove godine od početka

Kod Gorana na povijesnom satu

Svatko se zaželio metka

Govoreć' stalno o nekom ratu

Kad je još Nevena bil glavna

Na satu nije bila galama

No je sada postala slavna

Jer imat' će dijete i bit' će mama

I sad na kraju dok još reći mogu

Petar i Ana uče nas o vjeri

Na satu pričamo o Bogu

A nekad pogledamo Tom i Jerry

Darko je bio prije neg' Ana i Petar

I njega se svi s radošću sjete

Prije je bio slobodan ko vjetar

A sad s Nevenom imat će dijete.

Našim osmašima želimo puno uspjeha pri upisu u srednje škole i u budućem školovanju.Vrata naše Škole bit će im uvijek otvorena, bez obzira što su okrenuli posljednju stranicu osnovnoškolskog obrazovanja. Sretno!

                                               Valentina Čurčić, učiteljica Hrvatskoga jezika