Osnovna škola Antuna Kanižlića Požega

Nakon četiri godine provedene uz istu učiteljicu, većinom u jednoj te istoj učionici u kojoj je sve poznato i djeca osjećaju sigurnost, s polaskom u više razrede dolazi do rastanka od učiteljice koja ponovno preuzima prvašiće i do upoznavanja novih učitelja, novih školskih predmeta, novih učionica, ali i novih zadataka i obaveza.

Zbog spomenutih promjena, osjetljiviji osnovnoškolci mirnijeg temperamenta, koji se ionako teže i sporije prilagođavaju promjenama i novim situacijama, mogu osjetiti strah ili neizvjesnost, pa čak i tjeskobu zbog polaska u 5. razred.

Osim toga, radi se djeci od 10 ili 11 godina koja polagano ulaze u pubertet, hormoni se počinju buditi i sami osjećaju da više nisu baš tako mali. Tijela im počinju prolaziti kroz promjene, ponovno usvajaju nove oblike socijalizacije s vršnjacima.

Ukratko, polaskom u više razrede djeca postaju svjesna važnosti akademskog uspjeha za svoju budućnost, dok istovremeno polagano ulaze u pubertet i prisiljeni su usvajati nove i kompleksnije socijalne strukture u odnosu s vršnjacima. Sve to itekako može za njih biti stresno.

U višim razredima bit će više učitelja, a više učitelja znači i puno više očekivanja. Dijete će trebati biti organiziranije, snalažljivije, koncentriranije da pohvata novi ritam nastave, nova gradiva i predmete i nove zadatke koji će u svakom od predmeta biti komunicirani na drugačiji način svojstven određenom učitelju.

Napetost mogu osjetiti i roditelji, posebno ako su i sami kao mali teško prihvaćali tranziciju u višim razredima osnovne škole. Dobro je da u tim trenutcima pokažu razumijevanje za strahove svojeg školarca ili školarke, ali ipak bi poruka o novim avanturama trebala ostati u pozitivnom tonu.

Treba napomenuti da za većinu djece tranzicija iz nižih u više razrede nije preveliki šok i uglavnom svi ga prežive i “probave” relativno uspješno.

Djeca obično u višim razredima imaju manje problema s novim školskim obvezama i učiteljima, a nešto više s vršnjačkim zadirkivanjem i zlostavljanjem. To je ujedno i problem koji najviše zabrinjava i roditelje. Upravo se u višim razredima djeca po prvi puta susreću s ozbiljnijim oblicima zadirkivanja, sa socijalnom izolacijom od strane vršnjaka, okrutnošću, s ogovaranjem i zlonamjernim širenjem laži u školi, izvan škole i na internetu. Neki od njih upravo u toj dobi, između 10 i 15 godina, postaju žrtve ozbiljnog vršnjačkog zlostavljanja.

Osim ovog straha, veliki broj roditelja teško nalazi ravnotežu između sve veće potrebe djeteta za individualnošću i potrebe da ih se vodi i brine o njima. Naime, djeca će svašta čuti i doživjeti u školskim klupama te često o tome neće razgovarati s roditeljima misleći da sama trebaju razriješiti negativna iskustva (npr. zadirkivanje od strane vršnjaka, na internetu, ogovaranja i slično). Zato psiholozi savjetuju da se djetetu ostavi otvoren kanal komuniciranja. Roditelji djetetu trebaju jasno i glasno reći: “Tu smo za tebe i rado ćemo te saslušati ako ti treba pomoć da si razjasniš ono što si čuo/čula ili ono što ti se dogodilo s drugom djecom. Mi ti možemo dati svoje mišljenje koje možeš nadodati svojim vlastitim stavovima i razmišljanjima kako bi došao/došla do rješenja”.

Važno je imati na umu da je pred roditeljima razdoblje u kojem će se njihov sin ili kćerka poigravati s “odraslošću”, ali on ili ona još uvijek su, zakonski i po stupnju zrelosti, samo djeca. Počet će upoznavati nove “odrasle” osjećaje i imati mnoga iskustva koja uglavnom imaju odrasli, ali kad dođu kući iz škole i dalje će se htjeti igrati Barbikama ili autićima.

Još jedan veliki izazov za roditelje je koliko slobode dati djetetu koje je u višim razredima osnovne škole? Upravo u tom razdoblju mnogi roditelji prestaju nadzirati dijete u akademskom smislu, prestanu kontrolirati zadaće, kakve ocjene ima u svakom trenutku. To je velika greška i roditelji se trebaju stalno i pravovremeno informirati, poticati i ohrabrivati dijete, pomoći mu da se snosi s neuspjesima u školi i voditi ga. U tome je tajna ravnoteže – djetetu dati određenu slobodu, ali i biti pravedni supervizor.

Najvažnije je osluškivati što dijete govori, kako se ponaša i reagirati na te znakove. Naime, dijete će ispoljiti nezadovoljstvo u oba slučaja – i ako ima previše slobode i ako osjeća s vaše strane previše kontrole. A kad se to dogodi, učit ćete u hodu kako svaki dan iznova uspostavljati ravnotežu i biti podrška djetetu koje ulazi u turbulentno razdoblje puberteta.

Člankak preuzet s portala:http://www.klinfo.hr