Osnovna škola Antuna Kanižlića Požega

Hoće li čitanje izumrijeti pred navalom novih oblika prijenosa informacija i komunikacije?

Ono u čemu se svi slažu jest činjenica da je čitanje,  vještina koja je potrebna  u svim medijima; vizualnom, informacijskom, informatičkom, više jezičnom i osnovnom ,što čitanju osigurava bezvremenost i cjelokupnost razvoja svakog čovjeka kako kognitivnog tako i emocionalnog i moralno-estetskog.

Sustavno podučavanje  čitanja počinje sa obaveznim školovanjem, no da bi poučavanje bilo uspješno  potrebno je prethodno razviti cijeli niz predčitalačkih vještina, a one se razvijaju od rođenja, od trenutka kada dijete sluša glas odrasloga i počinje povezivati riječi sa određenim značenjem.Stoga treba reći da je čitanje aktivnost koja započinje od prvih dana života djeteta.

Brojna su istraživanja otkrila da je čitanje djetetu od najranije dobi jednako važno za njegov razvoj, kao i briga o njegovim osnovnim potrebama (hranom, zdravljem, odmorom, igrom, sigurnošću , ljubavlju) jer je mozak zdravog djeteta koje je bilo izloženo odgovarajućim poticajima,između ostalog i čitanju, znatno razvijeniji od mozga  djeteta koje je zanemareno i lišeno poticaja.

Više je faktora koji utječu na razvoj čitateljskih vještina  , na čitateljsku kulturu i motivaciju za čitanjem no najvažnijim se pokazuju:

• poticaji roditelja i njihova zainteresiranost za čitanje djetetu- djeca kojoj su roditelji čitali u najranijoj dobi zainteresiranija su za čitanje i knjigu jer ona vjeruju roditeljima, te aktivnosti koje provode roditelji doživljavaju kao važne  i sebe doživljavaju važnim „jer su vrijedni pažnje i vremena svojih roditelja“
• model roditelja- koliko roditelji i sami čitaju -djeca rane dobi najviše uče oponašanjem odraslih, pa ukoliko odrastaju u sredini gdje odrasli čitaju, i sama žele biti „poput odraslih“
• izloženost djeteta materijalima za čitanje -ako je dijete okruženo stimulativnim materijalima za čitanje, to je veća zainteresiranost djeteta za čitanje

Čitanje djeci je izvrstan oblik učenja,jer čitanje, osim što omogućuje učenje, istovremeno potiče specifične funkcije mozga koje su osnova kasnijem učenju u životu djeteta.

Rituali čitanja koji mogu poticati dijete na kasnije uspješnije učenje:

1. STVARANJE POSEBNOG MJESTA ZA ČITANJE I NAJBOLJEG VREMENA ZA ČITANJE
   Osigurajte stalno mjesto za čitanje, mjesto na kojem će se vaše dijete osjećati sigurno i ugodno. Smjestite se na omiljenom kauču, okruženi omiljenim igračkama i pokriveni omiljenom dekicom, isključite izvore ometanja. Ovim POTIČETE VIŠE-SENZORNI RAZVOJ MOZGA. Kada se vaše dijete osjeća sigurno i ugodno, svi osjeti (njuh, okus, sluh, vid i dodir) su stimulirani. Vaše dijete će povezivati čitanje s ugodom, čitanje će postati nešto čega će se ono rado sjećati i rado mu se vraćati.
2. PRIBLIŽITE SE
   Osigurajte djetetu osjećaj sigurnosti tako što ćete ga posjesti u krilo ili ga smjestiti što bliže sebi. Ovime SMANJUJETE IZLUČIVANJE KORTIZOLA U MOZAK. Kortizol je hormon koji djeluje poput obrambenog mehanizma kada su ljudi prestrašeni ili se osjećaju nesigurno. Ovaj hormon može ometati učenje. Kada dijete sjedi što bliže vama (tijela vam se dodiruju), kortizol se luči značajno manje. Dijete je zadovoljno jer ; roditelj pokazuje zanimanje za njega, njegov svijet, razvija osjećaj sigurnosti i stječe povjerenje  u odrasle, stječe zajedničko iskustvo sa roditeljem koje ih zbližava, bolje se međusobno upoznaju jer roditelj uočava djetetove interese, sposobnosti i način razmišljanja, potrebe strahove, moguće probleme
3. JAČAJTE DJETETOVE POTENCIJALE ZA UČENJE
   Počnite s kraćim pričama. Ubrzo ćete primijetiti da se djetetova pažnja povećala, pa nedugo zatim kako se opet povećala i tako stalno. Ovime POVEĆAVATE ZONU proksimalnog RAZVOJA. Ova “zona” je razlika između onoga što dijete može naučiti samo i onoga što može naučiti uz pomoć odrasle osobe. Kako postupno povećavate vrijeme čitanja, dijete postaje sve pripremljenije za samostalno učenje.
4. DRAMATIZIRAJTE
   Koristite različite glasove, različite zvukove i sl. Kad čitate naglas, dramatizirajte različite likove. Ovime POTIČETE SLUŠNU PERCEPCIJU DJETETA. Kad je dijete u prilici slušati različite zvukove, ne samo da time priča postaje zabavnija, već kod djeteta potiče razvoj vještina kritičkog slušanja.
5. ČITAJTE POMOĆU PRSTIJU
   Dok čitate naglas, prelazite prstom ispod riječi, “podcrtajte” prstom naslov, autora i glavne riječi u priči. Ovime pomažete USVAJANJU SMJERA ČITANJA OD LIJEVA NA DESNO. Slijedite li riječi prstom, usmjeravate i djetetovo oko da prati tekst od lijeva prema desno. Osim toga, POTIČETE FONEMSKU SVJESNOST. Fonemska svjesnost je mogućnost da čujemo, identificiramo i koristimo zvukove u govornom jeziku. Čuti glas u riječi prvi je korak učenja čitanja.
6. ČITAJTE PONOVNO I PONOVNO
   Možda ste se vi i zasitili jedne te iste priče koju vaše dijete voli stalno slušati, ali postoje razlozi zašto djeca žele čuti neku priču ponovno i ponovno. Time djeca ORGANIZIRAJU MIŠLJENJE VIŠEG REDA. Kada dijete čuje ili čita priču ponovno i ponovno, ono se uči predvidjeti ishode na osnovu prethodnog iskustva i prepoznavanja poznatih rečenica.
   RAZVIJAJU PAMĆENJE – čitanje iste priče ponovno i ponovno pomaže djeci razviti vještine pamćenja.
7. OSVIJESTITE
   Istaknite slike, oblike, boje i brojeve stranica naglašavajući ih dok čitate. Ovime potičete RAZVOJ VIZUALNE PERCEPCIJE. Isticanjem različitih elemenata tiskanog teksta ili slike pomažete djetetu uočavati detalje na tiskanom materijalu.
8. SNAGA RIJEČI
   Govorite što je moguće normalnije, no budite svjesni da naglašavate riječi što točnije i jasnije. Vaše vas dijete vrlo pozorno sluša! Ovime potičete RAZVOJ GOVORA. Kada vas vaše dijete sluša, ono sluša jezik koji se govori. To je proces u kojem pomažete djetetu da svoje misli pretoči u riječi i da istovremeno nauči osnovna pravila korištenja jezika.
9. USPOREĐUJTE I UOČAVAJTE RAZLIČITOSTI
   Uspoređujte dok čitate, npr. možete pitati dijete: “Koje je drvo više?”, ili možete unositi elemente stvarnog života: “Ti imaš smeđu kosu, koje je boje kosa Snjeguljice?” Ovime potičete ANALITIČKO MIŠLJENJE. Uspoređivanjem i uočavanjem različitosti djetetu pomažete prepoznati odnose među stvarima i uočavanje različitosti i sličnosti.
10. PRIČANJE PRIČE PO SJEĆANJU
    Nakon što ste zajedno pročitali priču, propitajte dijete što se dogodilo na početku i na kraju priče, koji su glavni likovi i što im se dogodilo i sl. Ovime potičete MIŠLJENJE VIŠEG REDA. Dok dijete pokušava objasniti događaje svojim riječima, stimulira mišljenje višeg reda. Ovo može biti težak zadatak u početku, ali ubrzo ćete primijetiti kako je dijete naučilo procesirati informacije u višim kategorijama. Ova aktivnost istovremeno potiče i aktivnosti slušanja i razumijevanja.
    Roditelji i odrasli koji čita ili priča djetetu pomaže djetetovu cjelokupnom razvoju; intelektualnom, socijalnom, emocionalnom, moralnom i estetskom jer: potiče razvoj govora, percepcije, pažnje, koncentracije, pamćenja, sposobnosti zaključivanja, kritičkog mišljenja, mašte, motivacije za pričanje i pismeno izražavanje, omogućuje djetetu stjecanje znanja, informacija,bogati se rječnik, potiče prepoznavanje i razumijevanje svojih i tuđih osjećaja, potiče razumijevanje socijalnih podnosa, pravila ponašanja, pravde i nepravde, humanih i moralnih vrednota, pomaže u učenju rješavanja sukoba, potiče solidarnost i toleranciju, izgrađuje kriterije za prepoznavanje kvalitetne literature i estetski odgoj

Listajte i čitajte slikovnice svaki dan, makar samo nekoliko minuta, da bi se stvorili rituali čitanja.

Čitati ili pričati priče?

Pričanje je obično znatno življe od čitanja jer se mijenja intonacija glasa, a odrasli koji priča više se usredotočuje na iskazivanje svojih osjećaja, pri tom radi grimase, gestikulira, što pričanje čini zanimljivijim za dijete. Češće je ipak čitanje priča što također ima svoje prednosti, jer se dijete lakše koncentrira listajući slikovnicu, povezujući slike i tekst s onim što mu se govori. Slike koje gleda dok odrasli čita pridonosi razumijevanju sadržaja. I čitanje, i pričanje imaju svojih prednosti , pa je najbolje koristiti oboje, uvažavajući  potrebe djeteta (što voli, što ga veseli i u čemu aktivno sudjeluje).Važno je da iskustvo i užitak zajedničkog čitanja bude obostran.

Osim slikovnica čitati valja i sve druge dostupne materijale –dječje časopise, pisma, poruke, lijepe misli-Okruženje sa porukama koje dijete doživljava vizualno, neiscrpan je izvor za snalaženje na ulici, snalaženje u vanjskom svijetu Čitanjem takvih poruka dijete shvaća važnost jezika i pisanog teksta i prenošenju informacija.

Slikovnica u skladu sa dobi djeteta

Slikovnice se trebaju mijenjati sa djetetovim odrastanjem, u skladu sa djetetovim znanjima, sposobnostima i interesima.

Prve priče koje dijelimo sa djetetom su uspavanke, koje im pjevamo pred spavanje. Stihovi uspavanke mogu pripovijedati neku jednostavnu priču.Nježne pjesmo-priče, osim za bebe mogu biti korisne i za stariju djecu ukoliko imaju problema sa noćnim morama.

Do druge polovice druge godine koriste se  narativne igrice i stihovi za upoznavanje dijelova tijela-igre prstićima, nožicama,  ručicama, milovanje i dodirivanjem tijela koji služe kao rekviziti za priču. U to vrijeme dijete se susreće i sa prvim  slikovnicama. One imaju više slika , a manje teksta, jer dijete stječe informacije i uči gledajući slike i povezujući ih sa onim što vide u okolini. U tom  periodu počinju biti važne pojmovne slikovnice, bez puno teksta, izrađene od tkanine, spužve, plastificiranog materijala ili tvrdog kartona , moguće da se od njih mogu slagati drugi oblici, a kod djece pobuditi znatiželju

Nakon druge polovice druge godine djeca apsorbiraju složenije rime i ponavljanja u obliku kumulativnih priča („Djed i repa“) ili šaljive „besmislene priče sa bogatim jezikom i maštovitim stihovima.

Priče o prirodi i iz svakodnevnice započinju od treće godine i sa godinama se produžuje sadržaj, sadrže jednostavnije zaplete, prepoznatljive i bliske djetetu,radnje koje prikazuju različite postupke u određenim situacijama, počinju razlikovati dobro od zla, poželjno od nepoželjnog.

U starijoj predškolskoj dobi ,od pet godina, djecu zanimaju priče o ljudima i prirodi bliskih i dalekih krajeva (nprGrimove ili narodne priče). Basne su razumljivije djeci kada krenu u školi, a Andersenove priče djeci u kasnijoj dobi  od11.g.

Osobne priče, zajedničke dogodovštine roditelja i djece, sjećanja odraslih iz njihovog djetinjstva, predstavljaju obiteljske   trajne uspomene, oslobađaju emocije Potvrđeno je da djeca koja više znaju priča o svojoj obitelji, imaju više samopouzdanja, osjećaj identiteta i emocionalnu snagu.

Autobiografske priče o poznatim osobama nogu biti zanimljive za djecu koja odrastaju , jednako i za tinejdžere, koji u njima uživaju.

„Vremena se mijenjaju  , heroji ostaju“- (nekad  Ježurka Ježić danas HarryPoter –junak,osoba kojoj se vjeruje, esencijalna dobrota, inteligencija , skromnost, uspješnost,snažna osobnost i samopouzdanje

Kroz priče o pustolovinama junaka, djeca spoznaju vlastite osjećaje, razvijaju koncentraciju i kasnije se lakše suočavaju sa problemima.

Ispočetka čitajući djeci priče, kasnije čitanjem sa svojim djetetom, poticanjem na komentare i raspravama nakon čitanja,djeca razvijaju  sposobnost komunikacije i kritičnog mišljenja te konstruktivnijeg rješavanja sličnih situacija u stvarnosti.

Zrelijoj djeci postavite kompliciranija pitanja kao „Je li ovaj lik mogao postupiti drugačije ili je li kraj priče mogao biti drugačiji?“

Terapeutska ili iscjeljujuća mudrost priča sadrži potencijal; ako je neka priča smiješna , smijeh može djelovati ozdravljujuće jer topi nagomilani bijes i agresiju; ako tjera na plač, suze mogu biti iscjeljujuće; narodne priče i bajke sa univerzalnim temama mogu pružiti nadu i ohrabrenje, a suočavanje sa poteškoćama pomoći pronaći izlaz iz neke situacije, zato

„Djeci trebaju priče i bajke, a i odraslima malo vilinske prašine ne bi škodilo.“. (vidi PPT – Priča-vrata u svijet naše djece)