Osnovna škola Antuna Kanižlića Požega

     Slobodno vrijeme važno je za komunikaciju i građenje obiteljskih odnosa. Različiti su načini kako možemo ugodno i kreativno provoditi vrijeme u krugu obitelji. Možemo  igrati društvene igre, čitati i/ili pričati priče, zajednički obavljati kućne poslove (npr. peći kolače) ili zajedno provesti vikend u prirodi.

Zajedničkim se aktivnostima povećava osjećaj povezanosti i međusobnog pripadanja članova obitelji te je to ulaganje u budućnost djece i obiteljskih i partnerskih odnosa.

Ponekad je roditelje potrebno učiti kako da se druže i razgovaraju s vlastitom djecom. Majke, pa i očevi često su preopterećeni, nisu koncentrirani na jedan sadržaj nego paralelno obavljaju kućanske poslove, gledaju televiziju i pričaju s djetetom. Ovakve situacije dijete s pravom doživljava kao odbacivanje. Često se događa da su članovi obitelji blizu jedni drugima, ali da ne sudjeluju zajednički u aktivnostima. 

Mnogi roditelji ne provode sadržajno svoje slobodno vrijeme, pa ne mogu ni svojoj djeci osigurati potporu u tome. A upravo roditelji mogu poticati, ali i obeshrabriti interese djece. Mogu pokazati interes za djetetov svijet i hobije i njegovu intimu, ali ju i obezvrijediti.

Ukoliko su roditelji  često ispred televizora ili računala, ne idu u prirodu i ne šeću, ne bave se sportom, za očekivati je da će te navike usvojiti i njihovo dijete.  Istraživanja su pokazala da se djeca koja puno gledaju televiziju ili su na računalu manje druže pa nemaju ni mogućnosti usvajati socijalne vještine. Pasivni su, a  posljedice su pretilost, premalo kretanja i poteškoće s kralježnicom.  Još je opasnija psihička pasivnost, a možemo ju prepoznati kao  nerazvijenu maštu, nesposobnost rješavanja problema, depresivnost, nezrelost, slabiji školski uspjeh, a često i povećanu agresivnost.

Mnogi roditelji se pitaju je li dobro slobodno vrijeme prepustiti djetetu ili pak to vrijeme ispuniti različitim aktivnostima?  Neki roditelji odlaze u krajnost kontrolirajući svaki slobodan trenutak djeteta, vozeći ga na razne aktivnosti i usmjeravajući ga u skladu s vlastitim ambicijama. U tom slučaju dijete nema mogućnost samo birati i razvijati vlastite interese i želje. Nekim je roditeljima pitanje prestiža koje će sve aktivnosti pohađati njihovo dijete. Potiče se akademski uspjeh i intelektualni razvoj na kojem se ionako dovoljno inzistira u školi. Emocionalni aspekt se zanemaruje, pritisak na djecu je sve veći, a ona se često razvijaju u nesamostalne i nezrele ličnosti. Nije rijedak slučaj da o djetetovim aktivnostima u potpunosti brinu roditelji, a da ono uopće ne zna koju aktivnosti ima taj dan jer roditelji o svemu odlučuju pa tako griješe preuzimajući njegove odgovornosti.

S druge strane, neki roditelji uopće ne sudjeluju u načinu provođenja slobodnog vremena svog djeteta pa je takvo dijete prepušteno samo sebi. Ne pitaju ga za interese, niti gdje i kako će ono provesti svoje slobodno vrijeme. U tim se slučajevima dijete/adolescent oslanja na vršnjačku skupinu s kojom provodi mnogo vremena. S njima mu je ugodnije nego kod kuće, njegovo slobodno vrijeme je besciljno i bez okvira, a opasnost od rizičnih ponašanja je mnogo veća.

Dakle, važno je da roditelji pomognu svom djetetu da pronađe aktivnosti koje će zaokupiti njegovu pažnju. Da kroz takve aktivnosti ono razvija kreativnost, odgovornost, uči rješavati probleme i životne situacije te da razvija  socijalne vještine. Na taj će način ono odrasti u osobu koja ima vlastite ciljeve i interese, koja je motivirana i koja će lakše podnositi probleme koje će joj život neminovno donijeti.

Foto: Austria.info i Ringaraja.net

Izvor:http://www.insideout.hr