„Polazak u prvi razred osnovne škole jedan je od najvažnijih trenutaka u životu svakog djeteta, ali i roditelja. Za djecu i roditelje polazak je uzbuđenje, za neke praćen oduševljenjem, za neke strahom. Dijete ulazi, većinom prvi put, u organiziranu, discipliniranu sredinu koja ga izlaže sustavu vrednovanja, kao i natjecanju, uz mogućnost neuspjeha i kritike. Suočava se s odgovornošću, obvezama, s novom organizacijom života.
Definiranje zrelosti ili doraslosti, odnosno spremnosti djeteta za školu vrlo je složeno. Zrelost za školu obuhvaća fizičku, psihičku, emocionalnu i socijalnu zrelost. Određenje stupnja tjelesne razvijenosti u odnosu na kronološku dob (mjerenje visine, težine, određivanje indeksa tjelesne mase, pojava trajnih zuba, mišićna snaga itd.) važno je s obzirom na svakodnevne napore školskog života (pješačenje od kuće do škole, nošenje teške školske torbe, dugotrajno sjedenje u školskoj klupi, na koje do sada nije naviklo, i slično). Psihička zrelost procjenjuje se na osnovi intelektualne, emocionalne i socijalne zrelosti. Intelektualna zrelost obuhvaća:
- dobro razvijen govor, jer je govor osnova za razvijanje dječjeg mišljenja i jedan od bitnih uvjeta ljudske komunikacije, prenošenja i učenja;
- razvijenost pažnje, koja je u predškolskoj dobi uglavnom nehotična, a sada, polaskom u prvi razred, zbog organizacije nastave i mnoštva informacija kojima su djeca izložena, dijete doraslo za prvi razred mora imati namjernu pažnju i mogućnost koncentracije….
Zrelost za školu ne dolazi sama od sebe niti preko noći. Ona je rezultat djelovanja različitih čimbenika, od kojih je posebno važan utjecaj obitelji i način komuniciranja između roditelja i djece. Roditelji moraju u djetetu razviti osjećaj da je jedinstvena i važna osoba, kako sebi, tako i drugima. Pokažite mu da ga cijenite i prihvaćate, uvažavajući njegove sposobnosti, interese i jedinstvenost. Treba koristiti pozitivnu podršku i pohvalu jer se tako razvija osjećaj sigurnosti i samopouzdanja. Nemojte od djeteta očekivati previše (ne mogu sva djeca biti odlikaši). Izbjegavajte kritike i kazne jer one samo produbljuju osjećaj nesigurnosti, neuspjeha... Budite dosljedni u stvaranju radnih navika. U kući je važno osigurati mjesto na kojem će dijete stalno raditi te samo pospremati svoje stvari. Zajedno možete kupiti torbu i školski pribor, kao i urediti radni kutak. U početku učite zajedno s djecom, ali nikako umjesto njih. Ukažite djetetu na eventualne pogreške i uputite ga u samostalno rješavanje. Naučite ih da se nose s neuspjehom, da je ocjena relativna i da se može ispraviti. Važno je prema školi razviti pozitivan stav, što znači ne govoriti pred djecom negativno o učitelju, nastavnim programima i slično. Ostavite im vremena za igru. Djeca većinu svojih životnih spoznaja usvajaju kroz igru i ona im pomaže pri shvaćanju odnosa među ljudima, upoznavanju i prihvaćanju drugih, kao i samih sebe. Budite jednoobrazni i objektivni u odnosu prema djetetu. Budite osoba od povjerenja za svoje dijete, pružite mu roditeljsku sigurnost i pokažite spremnost u rješavanju svih teškoća. Samo od djeteta koje osjeća emocionalnu sigurnost, koje ima vjeru u sebe i koje zna da je voljeno, moguće je očekivati uspješno snalaženje u školskom životu.“
Prim. mr. sc. Jagoda Dabo, dr. med.
Foto:
Mario Trupinić, prof.
.jpg)
.jpg)
.jpg)
