Učenici 5. razreda su na nastavi njemačkoga jezika razgovarali o tome doručkuju li svako jutro, što jedu za doručak svaki dan, što često, a što nikada. Na njemačkom su jeziku imenovali, primjerice, jaja na oko, kajganu, pahuljice s mlijekom ili jogurtom, hrenovke, peciva, sendviče, pizzu, tost s maslacem, sir, namaze, mlijeko, čaj, sok od naranče i slično.
Na oglasnoj su ploči razvrstali namirnice u tri stupca prema tome jedu li ih svaki dan, često ili nikada. Zaključili su da je doručak najvažniji obrok u danu te da je važno barem nešto hranjivo popiti ili pojesti, čak i ako ne mogu jesti rano ujutro.
Zatim smo razgovarali o tome kojoj skupini hrane pripadaju pojedine namirnice. Zaključili smo da bi za doručak bilo poželjno pojesti barem tri različite vrste namirnica (žitarice, mliječne proizvode, proteine ili voće/povrće). Učenici su u obliku slagalice sastavili svoj doručak od barem tri skupine namirnica te su ispod slagalice na njemačkom jeziku napisali što su odabrali.
Razgovarali smo i o tome kako neki učenici ne smiju jesti određenu hranu zbog alergija. Odmah su spomenuli da jedna učenica ima alergiju na kivi, jedan dječak ne smije jesti hranu s glutenom te poznaju učenicu koja zbog dijabetesa mora redovito mjeriti razinu šećera u krvi i paziti na količinu kalorija koje unosi kako bi ih mogla uravnoteženo inzulinski pokriti.
Pogledali smo edukativni film „Ona uvijek nešto glumata“. Učenici su podijelili vlastita iskustva: jesu li ikada bili u situaciji da nešto ne smiju pojesti i kako su se tada osjećali.
Učenici su na njemačkom jeziku pisali koji im je najdraži doručak i što nikada ne pojedu za doručak.
Slušali smo pjesmu na njemačkom jeziku o dječaku koji tijekom tjedna jede uvijek zdrav doručak koji uključuje voće ili povrće, dok vikendom, kada ode baki, jede čokoladu jer ga ona čini posebno sretnim i daje mu puno energije. Razgovarali smo o tome zašto je važno unositi puno vitamina i minerala u organizam, a manje slastica poput čokolade.
Na kraju su učenici degustirali hranu koju inače ne doručkuju. Zavezanih očiju, kako bi hranu prepoznali po okusu i mirisu, a ne po izgledu kušali su po jedan zalogaj pohane banane i pohane jabuke. Najprije su kušali bez ikakvih preljeva, a zatim s preljevom od javorova sirupa i čokoladnim preljevom. Većina učenika prepoznala je da jedu nešto što sadrži bananu, dok jabuku u pohu nisu prepoznali. Čokoladni preljev lako su prepoznali, dok su javorov sirup zamijenili medom.
Za kraj su učenici vrednovali isprobanu hranu.Prilikom ocjenjivanja najviše su uzimali u obzir okus, a ocjenu su izrazili emotikonom: nasmiješenim, ravnodušnim ili tužnim. Najbolju ocjenu dobila je pohana banana s čokoladnim preljevom.
Jasminka Hajpek, prof., izvrsna savjetnica
