Osnovna škola Antuna Kanižlića Požega

Ukoliko samo jedan od tih uvjeta nije zadovoljen, do infekcije neće doći. Ruke su idealan prenosioc jer su u konstantnom doticaju s mikroorganizmima te sa sluznicama, i malim ranicama na licu i ostatku tijela čovjeka. Sredinom 19. stoljeća austrijski liječnik dr.Sammelweiss primijetio je da se učestalost babinje groznice, zarazne bolesti trudnica, može drastično smanjiti uvođenjem higijenskih mjera pranja ruku medicinskog osoblja. Nakon uvedene obaveze pranja otopinom klornog vapna (tadašnji dezinficijens) prije svakog pregleda trudnice u Bečkoj bolnici, smrtnost rodilja je pala sa 12% na 3%. Nijedna mjera u medicini do danas nije toliko smanjila smrtnost kao što je bila ova dr.Sammelweiss-a.

Zastrašujući je podatak koliko ljudi nisu svjesni higijene vlastitih ruku, jer po anketama čak 1/3 svih ljudi ne pere ruke nakon izlaska iz toaleta.

Patogeni mikroorganizmi

U mikroorganizme ubrajamo bakterije, viruse, gljive te parazite. Većina njih su uzročnici bolesti. Površina naše kože nikada nije sterilna jer se na njoj nalaze mali organizmi koji su njeni stalni stanovnici, a nazivaju se rezidentna mikroflora. Oni imaju veliku ulogu u zaštiti od mikroorganizama koji mogu uzrokovati bolesti. Drugu grupu predstavljaju tranzitorni mikroorganizmi koji normalno ne žive na našoj koži, nego se na njoj nakupljaju putem izravnog kontakta ili preko zraka. Oni dovode do poremećaja rezidentne mikroflore, infekcija, te raznih bolesti. Područja ispod noktiju, te između prstiju na rukama idealno su mjesto za njihov razvoj i razmnožavanje. Tu je njihov broj najveći te ih je s tih mjesta najteže ukloniti.
Dugi nokti mogu biti lijepi, ali ako nisu praćeni odgovarajućom higijenskom navikom, potencijalno su opasan izvor zaraze.

Same bolesti koje se mogu spriječiti redovitim pranjem ruku možemo podijeliti na tri vrste:

• Bolesti koje se šire fekalno-oralnim putem, uglavnom radi nepranja ruku nakon korištenja toaleta. Tu se ubrajaju bakterije (salmoneli i šigela)  te neki enterovirusi. Izazivaju povišenu temperaturu, bolove u trbuhu, smetnje s probavom te proljeve.
• Bolesti koje se šire indirektno u kontaktu sa sekretom iz dišnog sustava, preko sline, iskašljaja, te nosnog sekreta, pri kihanju i kašljanju. Tako se prenose prehlada, gripa, te meningitis.
• Bolesti koje se šire kada se ruke onečiste mokraćom. One su najrjeđe, a treba spomenuti da se tako prenose stafilokoki.

Kako prati ruke?

• Pustiti toplu vodu iz slavine, te namočiti njome ruke,
• Ruke nasapunati, najbolje tekućim sapunom, u količini od 1-3 ml. Dobro istrljati cjelokupnu površinu ruku: dlanove, nadlanice, površinu između prstiju te ispod noktiju, kao i kožu zapešća. Sve zajedno u trajanju od 20-ak sekundi,
• Isprati cjelokupnu površinu kože ruku, šake i zapešća pod tekućom (toplom) vodom,
• Osušiti ruke brišući se papirnatim ručnikom,
• Zatvoriti slavinu papirnatim ručnikom, izbjegavati kontakt oprane kože ruku sa slavinom,
• Uporabljeni papirnati ručnik baciti u koš,
• Ruke se mogu umjesto brisanja papirnatim ručnikom osušiti na aparatu s toplim zrakom,
• Ako ruke brišete u pamučni ručnik, isti treba služiti samo za brisanje ruku, nikako i lica. Često ga se mora mijenjati, te ga ne smije koristiti druga osoba,
• Pri izlasku iz toaleta ili kupaone izbjegavati dodire sa okolnim površinama.

Kada treba prati ruke?

• Uvijek kada su ruke zaprljane.
• Uvijek kada dolazite kući izvana ili na radno mjesto.
• Prije obroka.
• Prije, za vrijeme i nakon pripremanja hrane.
• Prije i poslije dodirivanja usta, nosa ili očiju.
• Prije aktivnosti koje obavljate s djetetom, naročito novorođenčetom i dojenčetom.
• Prije stavljanja kontaktnih leća.
• Prije davanja ili uzimanja lijekova.
• Prije obrade rana i oteklina.
• Nakon njege bolesnika.
• Poslije uporabe toaleta (zahoda).
• Poslije brisanja nosa, kihanja ili kašljanja.
• Nakon kontakta s bolesnikom.
• Nakon mijenjanja pelena i drugih predmeta kontaminiranih tjelesnom izlučevinom ili krvlju.
• Nakon kontakta sa životinjama.
• Nakon drugih aktivnosti (npr. Iznošenje smeća ili pušenja).
• Poslije čišćenja.
• Poslije rada sa zemljom, cvijećem i nakon dolaska iz vrta.
• Svaki put kada su ruke potencijalno kontaminirane.

Higijena ruku u školske djece

Samim čitanjem ovoga članka može se zaključiti koliko je zapravo higijena ruku važna za prevenciju bolesti. Ne kaže se bez razloga da je higijena pola zdravlja. Imunitet školskog djeteta nije na razini odrasle osobe, pa je tu i glavni uzrok povećanog oboljenja.
Statistika nam kaže da odrasli ljudi obolijevaju od prehlade u prosjeku dva puta godišnje, a djeca i do osam puta. Drugi razlog tom očito velikom broju oboljenja u djece je njihov okoliš te navike. Zaigrano dijete trči iz igre u igru, od jednog do drugog prijatelja, te su mu pri tome najmanji problem prljave ruke.

Treba istaknuti da mnoga istraživanja pokazuju kako se redovitim i pravilnim pranjem ruku broj mikroorganizama može smanjiti od 100 do 1000 puta, te je moj prijedlog da djetetu usadite naviku nošenja vlažnih higijenskih maramica u školu. One nisu dobre ni efektivne poput sapuna i vode za prljave ruke, ali barem služe blagoj dezinfekciji nakon igre, na putu, izletu, u parku, na ulici, te vožnji tramvajem ili autobusom. Ako su još ugodna mirisa te atraktivnog izgleda, djeca ih  puno jednostavnije prihvaćaju, te na taj način doprinose prevenciji zaraznih bolesti.


Dinko Kolarić, dr.med.