2013-02-01 22:03:30

Može li jedan narod biti manje vrijedan od drugoga?

Ljubav se uči od malih nogu, povijest je učiteljica života koja se uči u školi, a u život treba otići naučen da se zla strana povijesti nikada ne ponovi. Ne smije se ponoviti niti Holokaust – zločini prema židovima u Drugom svjetskom ratu, niti mržnja prema crncima u SAD-u, niti bilo kakvo ubijanje ljudi druge vjere, političkog opredjeljenje i slične strahote koje možemo, nažalost, naširoko opisati, a ni papiru ne bi bilo lako podnijeti.

 

27. siječnja dan je kada su sovjetski vojnici 1945. oslobodili logor smrti Auschwitz-Birkenau. Opća skupština Ujedinjenih naroda 2005. godine proglasio je Međunarodnim danom sjećanja na žrtve Holokausta.  Rezolucijom o obilježavanju toga dana pozivaju sve da poštuju sjećanje na žrtve, a odgovorne da razvijaju obrazovne programe o Holokaustu kako bi mlade generacije učile o tim zločinima. 

Tim povodom i naša je škola u srijedu 30. siječnja obilježila kraj dvotjednog projekta koji se u sjećanje na strahote prema židovima obilježavao u našoj školi. Ovo je samo završni dio koji smo prikazali u našoj knjižnici. Vjeroučitelji su se na satovima vjeronauka bavili vjerskim slobodama, diskriminacijom, judaizmom. Na nastavi engleskoga jezika interpretirale su se pjesme, gledali ulomci igranih filmova s tematikom holokausta, stvarali videozapisi. Na nastavi povijesti održana su predavanja o holokaustu.  Poruke mira i obrada fotografija aktivnosti su provedene na nastavi informatike. Mladi knjižničari upoznali su se s pojmom „pravednik među narodima“. Na satovima hrvatskoga jezika učenici su se upoznali s pisanim materijalom (Dnevnik Ane Frank) te videomaterijalom (Lea i Darija, Dječak u prugastoj pidžami) o životu i sudbinama Židova u II. svjetskom ratu. Osim tema iz književnosti, medijske kulture, projekt je obuhvatio i jezično područje kroz koje su učenici 6. a učili kako govor određenog zločinca može „opiti“ ljude koji će toga zločinca i slijediti. Važno je spoznati kako zločinci stvaraju lažne emocije kroz koje nastoje usaditi mržnju prema nekom narodu ili grupi ljudi. Važno je primijetiti koliko je opasan govor pretjeranog veličanja jednog naroda koji bi mogao postati protivnik nekom drugom narodu. Moćnici imaju svoje interese, trebaju im ljudi koji će im pomoći u ostvarenju ludih ideja, a tim ljudima nude lažnu ljubav koja bi ih trebala voditi u zlim pohodima. Nakon promišljanja, raspravljanja i sređivanja dojmova i spoznaja, nastali su mnogobrojni radovi. 

Budući da je naša škola magnet mnogih novinara i uglednika, to se potvrdilo i ovoga tjedna.Nakon uvodne i pozdravne riječi ravnateljice Marije Samardžije, skup učenika, nastavnika i gostiju pozdravio je i požeški gradonačelnik Zdravko Ronko kojemu su židovi posebno zahvalni jer se zauzeo za obnavljanje i vraćanje dostojanstva židovskom groblju koje je bilo sravnjeno. Istaknuo je kako je tanka je granica od prezira zbog različitosti do mržnje, a još tanja do zločina. Gradonačelnik nam je ispričao sudbinu spašenog židovskog dječaka, a danas odraslog čovjeka koji živi u Izraelu (današnja židovska država) koga su spasili Požežani i Emaneul i Mandica Taborski za što su dobili i priznanje Pravednika među narodima. 

Posebno važan i drag gost bio je hrvatski redatelj Jakov Sedlar koji je došao u pratnji svoje supruge, poznate primabalerine Almire Osmanović.  U svom bogatom dočaravanju saznali smo kako osveta ne treba biti mjerljiva kao zlo koje je počinila nacistička Njemačka. „Osveta“ je poslijeratna država Izrael i dostojno poštovanje prema ovoj vjerskoj zajednici koja s kršćanstvom dijeli Stari zavjet. Školska knjižnica tom je prilikom od redatelja dobila i mnoge autorske filmove među kojima se ističe film „Sudbina mi nije dala da odem“. 

Vjeroučiteljica Josipa Valentić održala je predavanje na temu Katolička crkva i judaizam, a nastavnica Nevena Radonić govorila je o samim povijesnim razlozima zašto je nastao Holokaust te kako se u praksi provodio.

Uslijedila su kratka predstavljanje nastavnika i učenika koji su sa svojim razredima obilježili sjećanje na Holokaust.

U ime ljubavi hvala svima koji su sudjelovali u projektu - ravnateljica, pedagoginja Jadranka Pok, vjeroučitelji Josipa Valentić, Petar Jurišić, Ana Marija Biršić Glibo, nastavnice engleskoga jezika Vlasta Koudela i Jelena Pavlović, nastavnice povijesti Klaudija Gašpar i Nevena Radonić, knjižničarka gospođica Vlasta Pačić, učiteljica Irena Topalušić, nastavnici hrvatskog jezika  Mirjana Bajić, Biljana Marković, Vladimir Kamenčak, Valentina Čurčić i Mario Trupinić. Posebna zahvala svim učenicima koji su s oduševljenjem primili svijest o različitosti i jednakovrijednosti svih ljudi. 

Kako bi završni dio projekta bio raznolik, događaj je upotpunio i mali pjevački zbor (pod vodstvom učiteljice Irene Topalušić)  pod glazbenom pratnjom nastavnika glazbene kulture Marija Sovčika. Posebno je emocionalno bilo slušati pjesme Jeruzaleme i Evenu Shalom.                                                                                                               Mario Trupinić, prof. 


Osnovna škola Antuna Kanižlića Požega