Ratni izvjestitelj Siniša Glavašević 1991. godine  neumorno je obavještavao javnost o svim nemilim događajima, a posebno onima koji su se događali kroz tri najteža mjeseca okupacije grada u kojem je samo na bolnicu palo između 500 i 700 granata na dan. U tragičnim trenucima okupacije u krugu bolnice bilo je 450 ranjenika i bolesnika te pet tisuća civila. U svojoj poznatoj „Priči o gradu“ poetično je progovorio o uništenim parkovima i klupama na kojima su još urezana mladenačka imena, o parkovima u kojima su njegovi sugrađani razmijenili prve poljupce. Tužnim tonom progovarao je o razorenoj sadašnjosti, ali i optimistično pozvao na novo ulaganje u budućnost jer samo ljudi mogu obnoviti duh svijeta, a grad je cijelo vrijeme u njima, iako skriven da ga krvnik ne nađe.

Mladi uvijek gledaju svjetliju stranu dok odrasli  trče za novcem i uspjehom te tako gube   želju za ljepšim svijetom. Upravo je ovaj pano nastao sa željom za stvaranje svijesti o cijeni mira i dobrote. Suprotno miru je rat i ono najgore – dječje suze, boli i patnje. Svatko može odvojiti nekoliko minuta i pročitati neku od poruka te tako shvatiti što znači ljubav, a ne mržnja, koliko je opasno širenje netrpeljivostima prema ljudima koji se na bilo koji način razlikuju od drugih. Tim mislima usmjereni, nadajmo se da ćemo u svom odrastanju uvijek gledati očima djeteta, a te oči nikada ne žele zlo, osim ako ih netko ne nauči na isto zlo. Veliki njemački književnik Goethe davno je izrekao da veliki čovjek uvijek ostaje dijete Neka ove poruke mira u nama zauvijek stvore mržnju prema zlu.

U očekivanju 18. studenoga – dana kada je nakon tromjesečnog otpora slomljen otpor 1800 branitelja Vukovara, poslušajmo već spomenutu Priču o gradu, ratnog novinara Siniše Glavaševića.

Mario Trupinić, nastavnik hrvatskog jezika

https://www.youtube.com/watch?v=6SiRtCsREzY&feature=related