U početku uvođenja online nastave velik dio učenika pokazivao je oduševljenje takvom vrstom nastave smatrajući kako će na taj način brže odraditi svoje dnevne školske obveze i imati jako puno vremena samo za sebe.  Možda je to tako funkcioniralo prvi tjedan i kod nekih učenika, ali kako je vrijeme odmicalo, pisanih materijala u predmetnim kanalima školske stranice Teams je bilo sve više i više. Trebalo je svaki dan za svaki predmet lekcije pročitati i kod svake lekcije samostalno riješiti zadatke i provjeriti ostvarenost odgojno-obrazovnih ishoda.

Taj je posao postajao sve  teži jer su lekcije i zadatci stizali svakodnevno  iz tjedna u tjedan. Sadržaji su se nastavljali, povezivali, proširivali i na kraju se tražilo osobno mišljenje o nekoj pojavi, događaju, osobi ili prepoznati i povezati određenu situaciju s današnjim vremenom. Sve bi to učenicima u učionicama bilo lako ostvarivo uz živu riječ učitelja koji ih navode i usmjeravaju, ali u nastavi na daljinu pisana je riječ učitelja vremenom postajala sve napornija i teže shvatljiva.

Za razliku od učenika nisam dijelila oduševljenje online nastavom  jer sam znala kako takav način rada ne može zamijeniti učitelja. Osim toga, naši učenici nemaju iskustva u radu u online okruženju bez svakodnevne podrške učitelja.

Nakon tri tjedna online nastave osjetila sam kako moji učenici koji pohađaju izbornu nastavu njemačkog jezika trebaju moju pomoć. Moj silni trud pisanja jasnijih uputa kod svakog zadatka dajući i nulti riješeni primjer učenicima nije bio dovoljan. Umorili su se od jednoličnog, isključivo pisanog oblika nastave te je došlo do zamora i zasićenja. Trebalo je nešto promijeniti. Proučila sam kako se snimaju videolekcije uz podršku zvuka i slike. Nasnimila sam probno nekoliko kratkih desetminutnih videolekcija uz pomoć aplikacije Bandicam te poslala učenicima poveznice na videolekcije u kanal Njemački jezik u Teams i u Edmodo. Bojala sam se kako će reagirati kada me vide. Hoće li se koncentrirati na sadržaje koje im prezentiram i hoće li odraditi zadane zadatke? Reakcije su bile i više nego dobre: odlično su reagirali na promjenu načina rada. Neki su mi učenici napisali u virtualnu učionicu kako su se jako obradovali kada su otvorili poveznicu i u videolekciji vidjeli mene i čuli moj glas. Odjednom su im nastavni sadržaji njemačkog jezika opet postali jasni, razumljivi i zanimljivi. Bila sam jako sretna što sam uspjela pronaći put do mojih učenika. Od tada svim mojim učenicima od 4. do 8. razreda sadržaje uglavnom prezentiram  putem videozapisa uz zvuk i sliku ili pronađem odgovarajuću videolekciju u programu „Škole za život“ uz koju dodam soje zadatke kojima učenici mogu ostvariti planirane odgojno-obrazovne ishode.

Primijetila sam nadalje kako su učenici uvođenjem videozapisa u online nastavu počeli rješavati zadatke i slati mi ih na pregled gotovo isti dan. Bila sam sretna što su opet aktivni i zadovoljni. Nasnimila sam dvadesetak videolekcija pomoću aplikacije Bandicam. Nakon nekog vremena, kada sam se naviknula na snimanje Bandicamom i ostvarila uspješniju online suradnju s većinom učenika, pozvana sam  pridružiti se radnoj skupini za predmetni kurikulum Njemačkoga jezika i javno snimati videolekcije kao podršku učiteljima i učenicima u nastavi na daljinu u programu „Škole za život“. Videolekcije „Škole za život“ se svakodnevno prezentiraju na Hrvatskoj televiziji u sklopu programa nastave na daljinu u odgojno-obrazovnim programima te su dostupne i na youtube kanalu „Škole za život“. Moram priznati kako sam se u prvi mah uplašila te ponude jer sam gledajući videolekcije „Škole za život“ uočila kako sve te VL imaju zajedničke odrednice, poveznice na digitalne sadržaje bit.ly-jima i QR-kodovima, a u tom trenutku nisam znala kako se stvaraju te poveznice. Predsjednica radne skupine za predmetni kurikulum Njemački jezik Snježana Kristofik Juranić me ohrabrila riječima kako ona sa svakim novim članom kojeg pozove odradi online edukaciju u kojoj se dobiju osnovne smjernice kako se rade videolekcije „Škole za život“ i kako u svakom trenutku mogu nju ili nekoga u Timu pitati za stručnu pomoć ukoliko mi zatreba. Nakon što sam napravila svoju prvu verziju VL sa zvukom i slikom u „Školi za život“, najprije ju je pogledala jedna od kolegica iz radne skupine i ponudila prijedloge poboljšanja,  nakon čega su uslijedili „popravci“ VL i tek onda VL ide u objavu.  Nasnimila sam dvanaest videolekcija za učenike trećih, četvrtih ili sedmih razreda.

Radeći kao članica radne skupine predmeta Njemački jezik, puno sam toga naučila vezano uz metodičko-didaktičku pripremu nastavnih i digitalnih materijala, upoznala nove kolegice od kojih sam dobila mnoštvo korisnih savjeta, ali i pohvala za svoj način rada.

Nadam se kako ćemo od jeseni normalno započeti s nastavom u učionicama jer je uloga učitelja u procesu učenja nezamjenjiva. Ukoliko se u nekom trenutku pokaže potreba za ponovnim održavanjem online nastave, sigurna sam da ću ovaj put biti spremnija za nju i da ću imati puno više ideja kako potaknuti učenike na aktivniju i kreativniju nastavu na daljinu.

Kao ogledni primjerak jedne moje videolekcije u „Školi za život“ izabrala sam videolekciju za 4. razred „Freunde und Spiele, 1. dio“ koju sam primijenila u radu s našim učenicima u nastavi na daljinu. Nadam se, drage kolegice i kolege, da  ćete uspjeti izdvojiti  desetak minuta i pogledati ovu videolekciju. Kako uvijek možemo više i bolje, molim za Vaše mišljenje i prijedloge poboljšanja. Nekada sami ne možemo uočiti ono što drugi vide jer je potrebno promijeniti perspektivu (pogledati iz ugla kolege, roditelja i učenika) kako bi stvari postale jasnije. Budite moji kritički prijatelji i pomozimo jedni drugima biti još bolji.

Zahvaljujem kolegama, roditeljima i učenicima od kojih sam već dobila povratne informacije.

Poveznica na VL je:  https://www.youtube.com/watch?v=NuVSt5fF_5o&list=PL9Mz0Kqh3YKogYvz5qD3fWpixTwht5BjL&index=3&t=2s

objavila: Jasminka Hajpek, učiteljica Njemačkog jezika