A ako vidi da vi živite samo za svoju djecu, ako ste sebe i svoje potrebe izgubili putem, ako ste zanemarili bračni tj. ljubavni život, ako se profesionalno ne ispunjavate, ako ne nalazite vremena samo za sebe, za neku aktivnost, za druženja, za dokolicu, ako ste sasvim zanemarili potrebu za zabavom i opuštanjem, jer stalno ima posla koji treba obaviti za djecu ili radi djece, onda ste u najboljim namjerama i iz velike ljubavi utovarili svojoj djeci strahovitu odgovornost za svoj život i svoju sreću, za koju ona nisu spremna, a i nepravedno je tako nešto tražiti od njih.

Djeca će biti sputana, zarobljena odgovornošću, a reagirat će jako različito. Neka će se pobuniti sve do krajnje neprihvatljivih oblika ponašanja kao što su ovisnost, kriminal, promiskuitet, napuštanje škole ili zanemarivanje šk. obaveza, druga mogu biti nesigurna, tjeskobna, povučena, dobra, poslušna djeca koja sve čine ne bi li kako vratila silan dug.

I jedna i druga ubit će sebe i svoje potrebe, onemogućit će rast i razvoj, zamrznut će se u svojoj nemoći da se nose s tolikom odgovornošću. Mogu li se takva djeca ikada emocionalno odvojiti od svojih roditelja i zaista odrastu?

Poštujte tuđe granice!

Osobe pored vas, vaš suprug, dijete, prijateljica imaju svoje granice također. Ne prelazite ih. To znači da svatko ima pravo na svoje mišljenje, da se to mišljenje može razlikovati od vašega i slobodno izreći, bez straha od vaše ljutnje ili otpora… Izgovarajte što vas smeta, što vam se ne sviđa, argumentirajte vaše mišljenje, ali dopustite drugima da imaju svoje razloge, svoje načine djelovanja… oni su u redu dok god ne ugrožavaju vas. A niti vi to činite njima! Ako djetetu date mogućnost da izabire što više samo (naravno u omjeru s godinama), ali i da argumentira zašto želi baš to – pomažete mu da se izgradi u osobu koja će znati što želi i kako do toga stići.

I na kraju, ako vi poštujete vaše dijete i njegove izbore, i ono će to jednako činiti vama.
Ivana Grabar, prof.pedagogije, socioterapeut

Izvor:http://www.prakticanzivot.com