Osim odgovora da je to u samoj ljudskoj prirodi i načina na koji učimo se odnositi jedni prema drugima, vjerojatno nikada nećemo znati točan odgovor.

To što su svađe među starijom i mlađom braćom i sestrama normalne, ne olakšava roditeljima zadatak održavanja mira „u kući“, što ponekad može biti vrlo frustrirajuće i zamorno. „Zašto se barem jednom ne mogu složiti oko nečeg?“ sigurno je pitanje koje ste si postavili nezbrojeno puta.

I dok vaše starije dijete uživa u određenim povlasticama samostalnosti koje je dobilo sa starošću, vaše mlađe dijete želi iste te povlastice, no za to nema temelja i tu nastaju problemi; svađa, zezanje, naguravanje, vrijeđanje ružnim imenima, tučnjava, vriska, dreka, suze...sve to će jednostavno vas dovesti do ruba živaca. Ponekad vam se jednostavno čini da biste trebali ostaviti neka međusobno riješiti vlastite probleme, no svi roditelji su svjesni da je to gotovo nemoguće.

Isto tako, kada se i umiješate, riješit ćete samo trenutnu svađu. No, u tom postupku neutralnog miješanja, postepeno ćete učiti djecu kako da se međusobno poštuju i koliko je važno da međusobno rješavaju svoje konflikte, što će im kasnije u životu vrlo dobro doći.
S pažljivim navođenjem i mnogo razumijevanja, možete njihove svađe i svoje „glavobolje“ smanjiti na najmanju moguću mjeru, što će na kraju biti na zadovoljstvo svih strana.

Što možete učiniti?

Pokušajte ne poticati rivalstvo i konkurenciju među mlađom i starijom djecom, te se oduprite nagonu da uspoređujete djecu, posebno ne pred njima. Nikako nemojte govoriti „Zašto ne možeš biti više kao svoja sestra (brat)?“, jer će to povrijediti osjećaje djeteta. Umjesto toga, pohvalite pojedinačne dobre strane djeteta koje dolaze do izražaja. Primjerice, „Tako sam ponosna na tebe što čitaš ovu knjigu“ ili „Tako sam ponosna što znaš tako lijepo plesati“. Drugo dijete koje je možda izazivalo nevolje, uvidjet će da će samo dobri ponašanjem dobiti pohvale i pažnju koju želi.

Nejednakost je pravedna

Nemojte poticati jednakost. Da, dobro ste pročitali. Kada roditelji pokušavaju jednako tretirati djecu različite dobi stvore više problema nego što ih mogu riješiti. Umjesto toga tretirajte djecu kao individualce. Primjerice, jedno dijete će započeti nekom sportskom aktivnošću, dok će drugo biti premlado za to. Nećete zbog toga sputavati starije dijete, nego ćete morati naučiti mlađe dijete da ne može dobiti sve što poželi.

Mlađa će djeca najčešće htjeti istu količinu hrane, a posebno poslastica kao starija djeca, što u principu nema logike. Primjerice, kada vam se dijete potuži da je njegov brati ili sestra pojelo više trešanja upitajte ga koliko bi još trešanja voljelo dobiti i hoće li ih sve moći pojesti. Ako ne pojede zatražene trešnje, dajte mu do znanja da sljedeći puta nema pravo se žaliti na količinu, te ga kaznite na način da ne smije gledati omiljeni crtani film ili da mora sam pospremiti sobu prije spavanja.

Što se pak tiče jednakosti u porcijama hrane, primjerice jednom djetetu možete dopustiti da na dva tanjura stavi hranu, ali da drugo dijete bira koji će tanjur uzeti. S time će se naučiti jednakosti i poštenju, te dijeljenju jednakih porcija.

Izbjegnite tužakanje

Kada vaše dijete dođe do vas i tužaka svojeg brata ili sestru da to dijete ne piše zadaću ili da razbacuje igračke po sobi, recite mu da ne želite slušati o tome što njegov brat ili sestra rade, nego vas samo zanima što ono radi. Naglasite da ne trpite tužakanje, samo zato kako bi napakostili svojoj braći i sestrama. No, postoji jedna iznimka ovom pravilu: Ako je dijete u opasnosti od ozljeđivanja samog sebe ili nekog drugog, onda je potrebna vaša brza reakcija.

Miješanje u sukob

S vremena na vrijeme morat ćete biti arbitar u svađam i konfliktima između djece, ali morate postaviti jasne granice. Pokušajte ignorirati manje svađe i potičite djecu da ih riješe međusobno. Ako svađa pogoršava, suze teku, vjerojatno ćete morati razdvojiti „zaraćene“ strane barem do mjere da smanjite tenzije i olakšate komunikaciju.

Kada već rješavate sukob poslušajte obje strane što imaju za reći i ne dopuštajte prekidanje. Nakon toga sumirajte njihove argumente na glas i te im predložite neka vam oni kažu sami rješenje tog problema. Ako se radi o školarcima, s vremenom ćete ih moći ostaviti same kako bi na kraju došli do rješenja. Ako su pak previše uzrujani kako bi dali bilo kakvo rješenje, pričekajte da se smire i nakon pola sata pokušajte ponovno. Naravno, ponekad će situacija biti jasna i znati ćete koja je strana apsolutno kriva za svađu, no tada ćete morati odvagnuti na koji način ćete kazniti dijete koje je krivo.

Pričajte o osjećajima, posebno kada je jedno dijete povrijeđeno zato jer ne smije nešto raditi kao i drugo dijete. „Znam da si povrijeđena jer je tvoj brat išao na plivanje, a ti ne...“ i tada je vrijeme da objasnite razlog, pa makar ga dijete možda neće do kraja razumjeti.   

Osobne stvari i nagrade

Svako dijete mora imati određene stvari koje su samo njegove i druga braća i sestre ne smiju dirati te stvari ako im ono ne dopusti. Nemojte očekivati čuda, no možete to pokušati učiniti s odvajanjem određenih kutova, ladica ili polica u sobi, gdje će moći staviti svoje stvari i koje neće smjeti dirati drugo dijete, bez dozvole. Ako razlika među djecom nije velika, konflikte ćete najlakše riješiti kupovinom istih igračaka.

Ako se djeca dobro vladaju kod kuće ili na javnom mjestu dulje vrijeme, nagradite ih poslasticama ili nekim drugim „jeftinijim“ stvarima koje vole. Naglasite zbog čega su dobili, sladoled, kolač, ulaznice za omiljeni crtani film u kinu.

Ponekad ćete jednostavno trebati primijeniti taktiku „zavadi pa vladaj“. Naime, djeca često imaju periode kada se slažu kao najbolji prijatelji, a onda se svađaju kao najgori neprijatelji. Tada je možda najbolji način da ih razdvojite, te da vi preuzmete jedno dijete, a vaš partner drugo ili pokušajte naći slično rješenje. To će im dati mogućnost da se ohlade jedan od drugog i zaborave zbog čega su se svađali.