| 2017-04-13 20:51:04 Matematika nam ide s lakoćom Egon Hajpek, Erik Hajpek i Lana Radošić na ovogodišnjem županijskom natjecanju iz matematike uspješno su predstavljali našu školu: Egon je osvojio 2. mjesto, kao i Erik, a Lana 3. mjesto. Egona, Lanu i Erika te njihove mentore nastavnicu Matematike Katarinu Gazdović i nastavnika Tihomira Kaderžabeka primila je ravnateljica Škole gđa Marija Samardžija kako bi im čestitala na postignutom uspjehu. Tim smo povodom porazgovarali s Egonom, Erikom, Lanom i njihovim mentorima. Zašto baš matematika?Lana: S matematikom nikad nisam imala problema, uvijek mi je išla s lakoćom. Nisam toliko ljubitelj teorije – mislim i općenito – koliko samih zadataka. Više volim zaključivati. Misliš li da učenici u nižim razredima osnovne škole više vole matematiku?Lana: Mislim da da. U nižim se razredima uči igrom, što je djeci zanimljivije. Primjerice, u našem je razredu učiteljica imala posebnu šalicu sa zadatcima i kad bismo završili zadane zadatke, izvlačili bismo nove. Uživali smo u tom natjecanju i nadmetanju, to nas je dodatno motiviralo. Što poručuješ učenicima koji ne znaju matematiku?Lana: Učenici trebaju ići na dopunsku nastavu jer suradničkim učenjem i međusobnim pomaganjem sve bude zanimljivije, pa i matematika. U nižim je razredima nas nekoliko učenika pokazivalo i objašnjavalo drugima što je zaista djelovalo. Kakva je tvoja nastavnica matematike?Lana: Nastavnica je izvrsna, jako dobro objašnjava i puno se trudi da shvatimo. Eriče, što ti kažeš o nastavnici?Erik: Nastavnica temeljito objašnjava, svima sve pokaže – i kojima ide i kojima ne ide. Također daje više mogućnosti ispravka lošije ocjene. Zašto ti voliš matematiku?Erik: Volim logički razmišljati i zaključivati. Sad su mi posebno zanimljivi decimalni brojevi, iako volim i geometriju za koju treba dosta preciznosti i strpljenja. Siguran sam da ću u budućnosti voljeti i biologiju, kemiju te fiziku. Mentorice, kako je vama raditi s Lanom i Erikom?Mentorica: Izvrsno surađujemo! Sve znaju i uvijek pripremim dodatne zadatke za njih. Nekad brzaju pa unaprijed rade, međutim nema potrebe. Sve se stigne na vrijeme, a zadataka uvijek ima. Čime se, Lana, baviš u slobodno vrijeme?Lana: Četiri sam godine trenirala tenis, osam godina ples, a odnedavno sam počela i svirati klavir. A ti, Eriče?Erik: U slobodno se vrijeme bavim šahom i košarkom. Sa šahom imam lijepo iskustvo. Bio sam prvak države, sudjelovao na europskim natjecanjima. Osim toga organizirane su i radionice za učenike nižih razreda gdje sam se našao u ulozi nastavnika. Bio je to lijep osjećaj s dozom određene odgovornosti. Zanimljivo! I kakav je pristup učenika prema šahu? Jesi li možda uočio potencijal nekih učenika?Erik: Učenicima se svidio šah, doživljavaju ga kao igru. Što se tiče uočenog potencija, to je teško reći jer je šah sport u kojem 10% predstavlja talent, a 90% rad. Što bi poručio učenicima kako bi nastavili s igranjem šaha?Erik: Šah je sport s kojim se najviše putuje! Posjetio sam više gradova, ali najviše mi se svidjelo u Topuskom - osim uživanja na bazenima, tada sam prvi put postao prvakom Hrvatske. Također mi se svidio i Prag. Jesi li upoznao nove prijatelje?Erik: Imam mnoštvo prijatelja sa šaha! Je li izazov upoznati učenike s istim interesima?Erik: Nije izazov, čak je poticaj! Imam jednog sjajnog prijatelja, velika smo konkurencija i uvijek budemo obojica favoriti. Rekao bih za njega da mi je najbolji prijatelj, međutim za šahovskom tablom najveći mi je neprijatelj. Imaš li tremu kad ideš na natjecanje?Erik: Sve ovisi o okolnostima. Ako je protivnik jači od mene, mislim o tome kako je nešto posebno, iznenađujuće pripremio za mene, a ako je slabiji, razmišljam o tome jesam li ga podcijenio. Osim šaha, baviš se i košarkom?Erik: Da, šah je fizički i psihički dosta naporan, svaka partija predstavlja novi test! S druge strane košarka me opušta i odmara. Volim ju i zbog prijatelja, odnosno druženja s njima! Gdje se vidiš u budućnosti?Erik: Hm! Nastavnik matematike ili znanstvenik. Jako mi se sviđa uloga nastavnika. Kakav bi ti nastavnik bio?Erik: Definitivno bih se više zbližio s učenicima. Lana: Nisam još razmišljala toliko o tome. Imam vremena. Svašta me zanima i još se pronalazim. Egone, ti voliš biologiju i kemiju, a što kažeš za matematiku?Voliš li i matematiku?Egon: Naravno, matematika je čista logika! Međutim, problem u društvu je što se matematike svi boje, učenici joj pristupaju s različitim predrasudama koje najčešće roditelji prenose na temelju svog iskustva. Misliš li da učenici u nižim razredima osnovne škole više vole matematiku?Egon: Zasigurno. Učenici u nižim razredima reagiraju impulzivno i nemaju problem s iskazivanjem mišljenja pa se na taj način uoči i ispravi krivi način razmišljanja. Učenici viših razreda dosta gledaju reakcije prijatelja što im stvara nelagodu. Misliš li da je i strah od učitelja ono što stvara otpor prema matematici?Egon: Ne bih rekao. Definitivno reakcija prijatelja. Što bi poručio tim učenicima?Egon: Ne treba se obazirati na tuđa mišljenja jer nam oduzimaju slobodu. Treba uvijek reći makar bilo i netočno jer, kao što sam rekao, na taj će se način uočiti i ispraviti krivi način razmišljanja. Što poručuješ učenicima koji ne znaju matematiku?Egon: Definitivno pohađanje dopunske nastave jer su to besplatne instrukcije. Nastavnik pomaže svima i svi mogu doći do izražaja. Treba redovito pisati domaće zadaće jer je to najbolji trening. Matematika se ne uči, matematika se vježba. Koji bi predmet uveo u nastavu?Egon: Robotiku. Mentor: Slažem se. Bilo bi izvrsno da se učenici mogu time nastaviti baviti i u srednjim školama na određenoj razini. Ne sumnjamo da će učenici ostvariti izvrstan uspjeh u budućnosti, kako na natjecanjima tako i u ostvarivanju snova.
|
| Osnovna škola Antuna Kanižlića Požega |