Emocionalni, socijalni i fizički razvoj djeteta započinje od rođenja. Novorođenče se rađa sa samoregulacijskim potencijalom za zdrav život i posjeduje sve potrebne sposobnosti za korištenje svojim osjetilima, emocijama, tijelom i intelektom radi zadovoljavanja vlastitih potreba. Neometanjem toga zdravog procesa u ranoj dobi omogućuje se razvoj djeteta u cjelovitu odraslu osobu s jakim osjećajem sebe i sposobnošću za zdrav kontakt s okolinom. No u realnom svijetu, gdje malo dijete potpuno ovisi o odraslima, to nije moguće. Okolina i rane interakcije s drugima oblikuju djetetov emocionalni i socijalni razvoj zbog čega dolazi do blokiranja mnogih prirodnih procesa i potreba.

Utjecaj roditelja i okoline

Način na koji odrasli reagiraju kada dijete pokazuje određenu potrebu uvelike utječe na to kako će dijete zadovoljavati tu potrebu u budućnosti. Ako dijete, primjerice, opetovano prima poruku da izražavanje ljutnje nije prihvatljivo, vjerojatno će potiskivati svoju ljutnju - pri čemu će potreba za izražavanjem ljutnje i dalje postojati i moguće je da će se manifestirati psihosomatskim tegobama kao što su glavobolje ili bol u trbuhu. Ako se potrebe djeteta uvažavaju, vjerojatno će ono i u budućnosti uvažavati svoje potrebe te se koristiti zdravim kontaktom za zadovoljavanje tih potreba. No ako dijete usvoji poruku da je potreba nešto pogrešno, ona time neće nestati, nego će se dijete poslužiti destruktivnim ponašanjem kako bi je zadovoljilo. Pri tome može usmjeravati emocije prema sebi - doživljavajući ih kao tjelesne osjete, primjerice kao glavobolju - ili ih projicirati prema drugima, izražavajući ih na destruktivan način, primjerice izljevima bijesa i agresije. Dijete se može izolirati od drugih ili postati iznimno nemirno i asocijalno, što ne znači da je bolesno, nego da je negdje tijekom njegova razvoja nastupila neravnoteža u zadovoljavanju vlastitih potreba. Art-terapija pomaže u osvještavanju potreba djece kako bi pri njihovu zadovoljavanju mogla postupati kao cjelovite osobe.

Raznovrsnost problematike

Iako je art-terapija u svijetu poznata po radu s djecom koja boluju od težih mentalnih i fizičkih oboljenja te traumatiziranom djecom, ona je izvrstan medij za rad sa svom djecom, bez obzira na to imaju li veće ili manje poteškoće u psihosocijalnom razvoju te pri tretiranju različitih tegoba koje mogu pogoditi djecu u ranom razdoblju života.

U SVAKODNEVNOJ PRAKSI NAJČEŠĆE SE RADI:
- s djecom koja iskazuju poteškoće u komunikaciji i socijalizaciji, koja teško upravljaju ljutnjom te reagiraju agresivno ili se povlače u sebe, koja se zbog niskog samopouzdanja osjećaju neprihvaćenima, drukčijima, manje vrjednijima ili ne žele ići u vrtić ili školu;
- s djecom koja imaju emocionalne poteškoće, bilo da se osjećaju tužno, drukčije, usamljeno ili osjećaju dugotrajnu tjeskobu, nervozu, imaju strahove ili izljeve bijesa, s djecom koja su anksiozna, imaju različite strahove ili mokre u krevet, koja imaju ADHD;
- s djecom koja imaju neko traumatsko iskustvo (rastava braka roditelja, fizičko, seksualno ili emocionalno zlostavljanje i zanemarivanje, gubitak bliske osobe, maligna ili druga bolest, bolovi…)

Sve je više osjetljive djece

U svojem kliničkom radu s djecom primjećujem kako danas sve više djece izražava poteškoće u socijalnim odnosima uzrokovane osobinama poput impulzivnosti, osjetljivosti, hiperaktivnosti,
različitosti koje zapravo u sebi nose velik potencijal. Neki su ljudi upravo zahvaljujući tim osobinama kreativni, znatiželjni, maštoviti, osjećajni i strastveni.

No često zbog nerazumijevanja i neprihvaćanja njihove različitosti takva djeca bivaju kritizirana pa gube samopouzdanje te njihov potencijal ostaje neprepoznat i sabotiran, a njihovo se ponašanje nerijetko kategorizira kao neodgovarajuće. Dopustimo li im da budu ono što jesu i uđemo li u njihov svijet, vidjet ćemo zaigranost i kreativnost, emocije i odlučnost, ljude koji svojim pogledom na svijet nude nešto novo. Zadatak je odraslih da djeci pomognu otkriti područja u kojima su snažna i prevladati teškoće. Samo će na taj način izgraditi samopouzdanje - koje je glavni uvjet za osobno zadovoljstvo.

Izražavanje emocija

Način na koji djeca izražavaju vlastite emocije važan je indikator prirode dječjeg razvoja i suočavanja sa životnim situacijama. Djeca često nisu svjesna toga što su emocije. To ne znači da ih ne doživljavaju, nego da ih katkad ne znaju verbalizirati. Obično pokušavaju suspregnuti neugodne emocije. Ipak, emocionalna bol i neproživljene emocije reflektiraju se na dječjem ponašanju i zastojima u socioemocionalnom razvoju. Pomoć u prepoznavanju i doživljavanju potisnutih emocija ključni je dio terapijskog rada s djecom.

Što su djeca informiranija o emocijama, što ih više doživljavaju i što više uviđaju kako su emocije prirodan dio ljudskog života, to će lakše naučiti izražavati emocije na zdrav i društveno prihvatljiv način. Djeci često nedostaje odgovarajućih riječi za izražavanje duboke emocije. Veća djeca možda imaju dovoljno širok rječnik, ali su njihove emocije prebolne te ih radije ne imenuju. Art-terapija omogućuje izražavanje emocija bez uporabe riječi. Djeca mogu izraziti svoje probleme na način koji je sigurniji od verbaliziranja misli povezanih s problemom.

Učinci art-terapije

Izgradnjom terapijskog odnosa i uspostavom kontakta, uz pomoć kreativnoga terapijskog procesa djeca imaju priliku:
- upoznati, razumjeti i prihvatiti sebe i svoje potrebe, osvijestiti svoje osjećaje, verbalno i neverbalno osnažiti osjećaj sebe! Uz pomoć art-terapije misli i emocije potisnute u podsvjesnom umu mogu izaći na svjetlo dana. Vizualna reprezentacija misli i osjećaja djeteta može povećati osvještavanje onog što mu se događa i njegovih odgovora na to.
- učiti izraziti svoje osjećaje na socijalno prihvatljiv način! Djeca često potiskuju dijelove sebe, svoje potrebe, želje i neizražene emocije. Poticanjem na emocionalno izražavanje olakšava se uspostavljanje kontakta s vlastitim emocijama i njihovo prihvaćanje. Budući da je dijete s poteškoćama najčešće zbunjeno vlastitom agresivnom energijom i izražava je poremećajima ponašanja i odnosa s drugima, važno je djetetu pružiti različite prilike za izražavanje te energije, za doživljavanje, projiciranje, prihvaćanje i ekspresiju emocija na siguran način, uz pomoć umjetničkih medija i igre. Ekspresija agresivne energije preduvjet je zdrave emocionalne ekspresije.
Sljedeći je zadatak učenje prihvatljivih načina izražavanja ljutnje pri čemu djeca osjećaju kako je u redu govoriti o svojim emocijama, uče kako imaju izbor načina izražavanja emocija te stječu vještine suočavanja s emocijama.
- razvijati socijalne vještine i osjećaj da ih drugi prihvaćaju! Svakom je djetetu potreban kontakt s drugom djecom kako bi moglo spoznati da drugi imaju slične osjećaje i probleme. U grupi djeca imaju priliku osvijestiti svoju interakciju s drugom djecom, učiti preuzimati odgovornost za ono što rade i isprobavati nove načine ponašanja u sigurnom okruženju.
- učiti adekvatne mehanizme rješavanja problema i suočavanja sa stresnim situacijama, uočavati i rješavati sukobe na društveno prihvatljiv način, promijeniti ponašanje, uspostaviti bolju samokontrolu. Samokontrola se povećava preuzimanjem odgovornosti za donesene odluke. Kada odrasli odlučuju umjesto djeteta, ono nema priliku razviti osjećaj odgovornosti. Poticanjem odlučivanja i preuzimanja odgovornosti za vlastite odluke, onoliko koliko je to moguće s obzirom na dob, djeca stječu sposobnost odgovornog zastupanja sebe. Zbog straha od pogreške djeca su često anksiozna i pri donošenju jednostavnih odluka. Uče kako odlučivati i pri odlučivanju razmatrati različite opcije. Pri tome eksperimentiraju s novim ponašanjem, osvještavaju i svladavaju strahove koje su prethodno poricali i koji su ih sputavali u donošenju produktivnih odluka. Stvaranjem životnih situacija uz pomoć različitih simboličkih manifestacija i tehnika dijete ima mogućnost prikazati svoje osjećaje ili situaciju, ponovo je proživjeti s distancom - ovaj put u sigurnom okruženju gdje mu se ništa ne može dogoditi - uvidjeti različite potencijalne ishode te stvoriti nov smisao i steći osjećaj kontrole nad svojim svijetom.
- učiti smanjiti stres i napetost! Slobodnim kretnjama tijela, uranjanjem u simboličke sadržaje neprijeteće realnosti, u igri, modeliranjem gline ili kombiniranjem boja i kolaža, slobodnim otpuštanjem glasova, u djece se, kao i u odraslih izražavaju emocije, oslobađa negativna energija u tijelu, čime se otpušta napetost, smanjuje stres i postiže umirujući i ublažavajući učinak.
- otkriti i osnažiti vlastite sposobnosti, kreativnost, maštu, otkriti i razviti jedinstvene potencijale, unutarnje interese i motivaciju, razvijati mentalnu fleksibilnost, izgraditi povjerenje u sebe i svoje mogućnosti - povećati samopouzdanje, naučiti se samonjegovati.

Napisala: Ana Božac, prof. psihologije, master art-terapije, www.anabozac.com
Foto: Profimedia

Članak pruzet s portala:http://www.roditelji.hr