Nadarenost se smatra svojevrstan sklop osobina na osnovi kojih pojedinac u jednom ili  u više područja ljudskih djelatnosti sposoban trajno postizati visok, nadprosječan uradak. Ovo je samo jedna od definicija nadarenosti ili darovitosti, ali ono što je svim definicijama zajedničko jest sljedeće (Sternberg, 2004.): 

Darovitost se sastoji od kognitivnih (mentalnih) sposobnosti, te od nekognitivnih sposobnosti (nevezanih uz inteligenciju i mentalno razumijevanje, logiku i sl.)

Današnja istraživanja koja proučavaju darovitost veliki naglasak stavljaju i na emocionalni život darovitih osoba, koji je dugo bio zanemaren u istraživanjima i u radu s darovitima. Smatralo se naime da je za uspjeh pojedinca presudan njegov kvocijent inteligencije, iako su se često pojavljivali slučajevi visoko inteligentnih osoba koje su bile bilo poslovno, bilo akademski, bilo socijalno neuspješne. Prije 40-tak godina D.Goleman uveo pojam emocionalne inteligencije koja je puno bolje objašnjavala i predviđala uspješnost pojedinaca od inteligencije

Nadarenost ili darovitost je rezultat posebno povoljnih nasljednih osobina i njihove interakcije s poticajnom okolinom, te motivacijom pojedinca. Dijete se rađa s potencijalom da bude nadareno u nekom području, no da li će se taj potencijal aktivirati i manifestirati ovisi o tome u koliko poticajnoj okolini dijete živi i odrasta, te da li ono samo ima motivaciju za uspjehom. 

Da bi se darovitost manifestirala, tj. Iskazala, vrlo je važno da se u ovu priču uključe i odrasli - roditelji, tete, stričevi, odgojitelji, učitelji... Iako je svaki roditelj uvjeren da je baš njegovo dijete nadareno, darovito i izuzetno u nekom području, činjenica je da darovitost predstavlja samo 1 - 10% najboljih. Da bi izdvojili najbolje, najtalentiranije, najsposobnije, one s najviše potencijala, potrebno je u radu s djecom napraviti dobro selekciju, dobro upoznati dijete, vidjeti koliko dijete odstupa od nekih razvojnih normi. Za taj posao u odgojno-obrazovnim ustanovama brinu se stručnjaci - psiholozi. 

Važno je napomenuti da darovitost uključuje još jednu važnu osobinu - KREATIVNOST (više o kreativnosti možete pročitati ovdje i ovdje).  Kreativnost je ona sposobnost koju u djece možemo naslutiti u njihovim originalnim i neuobičajenim pitanjima i odgovorima, u neuobičajenim mudrim izjavama, njihovoj neiscrpnoj maštovitosti i inventivnosti, smislu za improvizaciju i originalnim rješenjima problema, hrabrosti da iskaču te ideje itd. Dakle nije dovoljno da je dijete nadprosječno, nego da sa svojim nadprosječnim sposobnostima dijete može učiniti nešto novo. 
 

3 osnovne karakteristike darovitog djeteta su: 

Darovito dijete počinje ovladavati nekim područjem znatno prije prosjeka svoje dobne skupine, napreduje  mnogo brže od prosječnog djeteta u određenim područjima, ponajviše zato što mu učenje i ovladavanje  vještinama u tim područjima ide mnogo brže i lakše. Ono uči na kvalitativno različit način i treba mu minimum pomoći odrasle osobe da bi ovladalo područjem svog intenzivnog interesa. Veći dio vremena uči samostalno. Ono što darovita djeca otkrivaju učeći djeluje na njih motivirajuće i tjera ih korak dalje u učenju i shvaćanju određenog područja. Dijete koje uči uz pomoć i poticanje odraslih ne pripada kategoriji darovite djece, važna stavka je upravo samostalnost i unutarnja motivacija.

Više o tome kako da prepoznate darovitost kod svog djeteta (ili kod sebe), što onda učiniti i na kojim se sve područjima može iskazati darovitost pročitajte u sljedećem članku.

izvori:
http://www.roda.hr
I.Koren: Kako prepoznati i identificirati nadareng učenika
______________________________________
članak napisala: 
Sandra Matošina Borbaš, prof. psihologije
stručna radnica - psihologinja

http://www.roda.hr
I.Koren: Kako prepoznati i identificirati nadareng učenika

Članak je prenesen s portala:http://obiteljskicentar.hr