...krećući sa s. M. Teom na svoje malo druženje izvan učionice. Na put nas je krenulo 13. Odmah na samom početku osjetili smo snagu iskrene molitve moleći u požeškoj katedrali da prestane padati kiša. I prestala je. Naš put vodio je od Škole prema kapeli sv. Vida, pa preko Fratrovice i Kalvarije sve do Domovinskog križa na Sokolovcu.

Na Sokolovcu nas je ugostio g. Glasnović, a imali smo čast vidjeti i bunker koji je baš samo u to vrijeme bio otvoren!

Cijeli put bio je ispunjen ponajprije molitvom, zatim raznoraznim dogodovštinama, pričali su se vicevi, zbijale šale! A sve to bilo je vođeno uistinu Božjom Rukom!

Sretna sam i drago mi je da su i učenici na ovom putu uistinu mogli osjetiti Božju blizinu upravo po svojoj molitvi i otvorenosti Njegovoj volji! BOGU HVALA!