Na satu hrvatskog jezika obradili smo pjesmu Dragutina Tadijanovića "Visoka žuta žita". Učenici 4.d,  u toj su pjesmi, pronašli inspiraciju za vlastite pjesme kojima će izraziti ljepotu prirode i svoju ljubav prema zavičaju i domovini.

Zlatno polje

Na jednom zlatnom polju

bili su pšenica i mak.

Uz vedro nebo iznad njih

bio je čist zrak.

Pšenica je tužno pričala o žetvi

i svojoj jesenjoj kletvi.

Mak je sretno pričao o cvatu

i o svuda prosutom

sunčevom zlatu.

Egon Hajpek, 4. d

Moje srce radosno kuca

Moje srce radosno kuca

kad vidim plave valove mora.

Moje srca radosno kuca

kad vidim pšenični kruh ukusnih kora.

Moje srce radosno kuca

kad vidim vrhove visokih planina.

Moj srce radosno kuca

kad vidim prekrasnu šumu bez mina.

Ali moje srce najjače kuca

kad sam u svom zavičaju.

Egon Hajpek, 4.d

Moje srce nemirno kuca

Moje srce nemirno kuca

kada na livadi ugleda leptira

nemirnih krilca.

On po livadi kruži

i s djecom se druži.

Leti  i iznad mora

koliko ga je volja.

Moje srce nemirno kuca

kao nemirna jutarnja budilica.

Domagoj Smojvir, 4. d

Moje srce radosno kuca

Moje srce radosno kuca

kad vidi cvijet pokraj puta.

Srce mi se nježno osjeća

kao da čitam najljepšu bajku.

Kad vidim vrt pun cvijeća

u srcu mi je velika sreća.

Ana Maria Rađenović,4. d