Osnovna škola Antuna Kanižlića Požega

Gdje i kako sakupiti biljke?

Biljke su svuda oko nas, bilo da živite u velikom gradu ili na selu,

uvijek ćete moći pronaći biljke prikladne za sakupljanje. Kada krenete u

potragu za biljkama koje ćete sušiti i slagati u svoj herbarij, korisno je sa

sobom nositi stare novine, lopaticu, nožić ili škare, običnu olovku, te

 post-it papiriće. Lopatica će služiti kao pomoć pri vađenju cijele biljke,

ukoliko je ona malena. Velike biljke, poput ogromnih stabala, ne možete

cijele staviti u herbarij, ali zato uz pomoć nožića ili škara odrežete grančicu

s nekoliko listova. Sakupljene biljke se zatim pažljivo slažu u novine te se

uz svaku ubranu biljku na post-it papiriće zapisuje datum kada je biljka

ubrana, nalazište (npr. Zagreb, Sisak, Istra…), opis staništa

(npr. uz rub šume, livada, uz more…), te ako znate, ime biljne vrste koju ste

ubrali.

Oprez! Mnogo biljnih vrsta u Republici Hrvatskoj je ugroženo i zaštićeno,

te je takve vrste zabranjeno sakupljati. Budući da je ponekad teško znati

koje biljke se smiju brati, a koje ne, obično je dobro izbjegavati brati biljke

s lijepim cvjetovima, jer su takve često ugrožene i zaštićene. Najbolji

primjer za to su biljke koje se javljaju u proljeće, poput šafrana,

jaglaca i visibabe. Takve biljke je poželjno fotografirati te umjesto

pravog primjerka staviti fotografiju u herbarij. Osim toga, važno je paziti i

gdje se biljke beru. Naime, u zaštićenim područjima poput nacionalnih

parkova i parkova prirode zabranjeno je branje biljaka.

Imam biljke, što dalje s njima?

Sakupljene biljke treba osušiti prešanjem u novinama. Najjednostavniji način

je takve biljke staviti ispod nečega teškog, poput knjiga i sličnih predmeta.

Važno je samo da težina predmeta bude ravnomjerno raspoređena na

cijeli biljni materijal. Također, svakih nekoliko dana potrebno je zamijeniti

novine. Budući da novine upijaju vlagu iz biljaka, kako bi se one što prije

osušile, kao i da se ne razviju različite plijesni, stavljamo ih u nove novine.

Pritom treba paziti da se biljke lijepo slože i da listovi i cvjetovi, ako ih ima,

budu lijepo rašireni. Također, nemojte zaboraviti uz biljke premjestiti

i njihove odgovarajuće post-itpapiriće na koje ste zapisali kada i gdje ste ih

ubrali.

Nekoliko savjeta: Biljke nikada nemojte slagati u knjige. Budući da one

prešanjem gube vodu, na taj način možete uništiti knjige. Biljke je bolje

slagati u dva sloja novina, a ponekad i više ako se radi o biljkama koje su

„mesnatije“, tj. sadrže veću količinu vode u sebi. Također, ako želite da

se boja cvjetova, ukoliko ima cvjetova na vašim biljkama, bolje sačuva

dobro je staviti i sloj običnih papirnatih maramica tijekom prešanja.

Konačno su se osušile!

Kada se biljke u potpunosti osuše (nakon nekoliko mijenjanja novina,

otprilike nakon dva do tri tjedna), možemo ih početi slagati u herbarij.

Jako je važno da one budu skroz suhe, jer na taj način će se spriječiti razvoj

gljivica i one neće propasti. Također, ukoliko kod svojih biljaka vidite nekakve

sitne kuglice koje nisu dio biljke ili čak sitne kukce kako veselo šeću po

novinama, takve primjerke je najbolje baciti. Naime, sitne kuglice su jajašca

kukaca koji, kada se razviju, mogu pojesti vaše biljke, a to bi stvarno bila šteta,

nakon cijelog truda.

Biljke za herbarij s odgovarajućim podacima

Ono što vam dalje treba za izradu vašeg herbarija su: obični bijeli papiri

(A4 format), prozirne plastične folije, škare, ljepljiva traka (selotejp), obična

ili kemijska olovka, etikete na koje ćete napisati podatke o biljci te jedan

fascikl u koji ćete na kraju složiti sve svoje biljke.

Pribor potreban za izradu herbarija

Prvo trebate svoju osušenu biljku smjestiti na bijeli papir. Ukoliko je ona

manja, najbolje ju je staviti na sredinu. Ukoliko je veća, pokušajte ju

namjestiti tako da ostane dovoljno mjesta u donjem lijevom ili desnom kutu,

za etiketu s podacima. Ako je biljka prevelika za papir, onda ili odrežite dio

ili ju savinite tako da cijela stane (ovakvo rješenje je često potrebno kod

različitih vrsta trava). Zatim je potrebno biljku učvrstiti kako se ne bi micala

po papiru, a to je najlakše učiniti selotejpom. Probajte biljku učvrstiti sa što

manjim komadom selotejpa, jer tako izgleda urednije. Također, nikada

nemojte selotejp lijepiti preko cvijeta ili lista, najurednije je ako to učinite

preko stabljike. Kod većih primjeraka, biljku možete učvrstiti na nekoliko mjesta.

Biljke na papiru s potrebnim podacima (lijevo) i u zaštitnoj foliji (desno)

Tako složenu biljku stavljamo u prozirnu plastičnu foliju te joj dodajemo

ispisanu etiketu s podacima o biljci.

Etiketa s podacima

Hm, a što sve treba pisati na toj etiketi?

Etiketa je svojevrsna osobna iskaznica svake biljke koja se nalazi u herbariju.

Na njoj se moraju nalaziti osnovni podaci o svakoj biljci, a to su: ime vrste,

nalazište gdje je biljka ubrana i stanište na kojem je ubrana, datum kada je

ubrana, te ime osobe koja ju je ubrala. Upravo zbog svega ovoga se zapisuju

podaci na post-it papiriće tijekom sabiranja biljaka. Vrlo često nije moguće

odrediti odmah o kojoj se biljnoj vrsti radi, u tom slučaju najlakše je potražiti

pomoć starije osobe, poput roditelja ili profesora biologije, koji možda znaju

što ste ubrali ili se poslužiti knjigama i internetom u odgonetavanju o kojim se

vrstama radi.

Za one koji žele više: Postoje mnoge knjige koje možete potražiti u

knjižnicama i knjižarama, a koje sadrže slike i opise čestih biljaka koje

rastu oko nas. Ukoliko živite u kontinentalnom dijelu Hrvatske, korisna

knjiga koja može biti od pomoći jest „Flora Medvednice – 250 najčešćih vrsta

Zagrebačke gore“ (autori: Toni Nikolić, Sanja Kovačić). Ako živite na moru,

može vam pomoći knjiga „Flora Jadranske obale i otoka – 250 najčešćih

vrsta“ (skupina autora). Ponekad i uz svu pomoć možda nećete moći

odgonetnuti koju ste biljku ubrali, no to nije razlog da se obeshrabrite

ili bacite tu biljku. Ostavite je u herbariju, možda ćete nekada u budućnosti

ipak uspjeti otkriti o čemu se radi.

I još par detalja…

Kada otkrijete koju vrstu imate, osim narodnog, hrvatskog imena vrste, bilo

bi dobro napisati i latinsko ime vrste. Naime, u cijelom svijetu uobičajeno

je vrstama davati latinska imena. Takav sustav je razvijen radi lakšeg

sporazumijevanja, budući da svatko na svom jeziku vrste biljaka, životinja i

ostalih organizama zove na svoj način. Recimo, tratinčica se na engleskom

kaže common daisy, na njemačkomdas Gänseblümchen, na talijanskom 

la pratolina comune, a na francuskom la pâquerette. Kako bi se izbjegli

nesporazumi, dogovoreno je da svaka vrsta ima svoje latinsko ime,

pa je tako tratinčica na latinskom Bellis perennis L. Tako postaje nevažno

odakle ste i koje narodno ime određene vrste koristite, trebali biste moći

pronaći o kojoj vrsti je riječ. Latinska imena se pišu u kurzivu (kosim slovima),

a uz ime vrste se piše i određeno slovo ili kratica. To slovo ili kratica

označavaju osobu koja je prvi puta otkrila tu vrstu i dala joj njezino latinsko

ime. U slučaju tratinčice piše slovo L. koje je kratica za velikog botaničara

i prirodoslovca Carla Linnèa koji je i uveo sustav latinskog nazivlja pri

imenovanju vrsta.

Ukoliko znate narodno ime biljke, uz pomoć on-line baze podataka

Flora Croatica ovdje možete otkriti latinsko ime vrste.

Za kraj, biljke je još samo potrebno posložiti u fascikl. Postoje različiti načini

na koje ćete ih uvrstiti unutar fascikla. Možete ih slagati po abecedi, po

skupinama (prvo četinjače, pa zatim dvosupnice, te na kraju jednosupnice),

možete odvojiti prvo malene, zeljaste biljke, zatim grmove, te na kraju

veliko drveće. Ili, jednostavno, možete složiti onako kako se vama najviše sviđa.