Osnovna škola Antuna Kanižlića Požega

U ovom tjednu sjetimo se Tina Ujevića, velikog hrvatskog pjesnika i esejista, boema osebujnog života.

Cjelokupni mu je opus vezan s europskim književnim pravcima kao što su futurizam, ekspresionizam i nadrealizam — koje je izvrsno poznavao — a u najboljim ostvarenjima postigao je autentičan i samosvojan izraz originalnih umjetničkih tvorevina.

Miris ljepote struji u toj kosi

Tin Ujević

Miris ljepote struji u toj kosi,

njene su usne pune slatke varke,

njene su ruke drhtave i žarke,

ponor i plamen usred oka nosi.

Hladna mana misao me rosi

na njen pokret, a ko igra barke

sjećanje na te pune zjene jarke

kojima struje iskre i zanosi.

Mrzim te oči mračne i duboke,

kunem te noge pred kojima padam,

i altar tijela gdje u prahu ležim;

božanska ženo, unuko visoke

pramajke Eve, pred tobom sam Adam,

 i jer te volim, ja od tebe bježim.

Tin Ujević

»Hrvatski pjesnik i esejist (Vrgorac, 1891 ‒ Zagreb, 1955). Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, no zbog političkih uvjerenja — bio je najprije pravaš, a zatim integralist — prognan je iz Hrvatske, dulje je vrijeme živio u Parizu, zatim u Beogradu, Sarajevu i Splitu, da bi se od 1940. za stalno nastanio u Zagrebu kao profesionalni književnik.

Zbog boemskoga života, kao i raznolikoga, bogatog i utjecajnog opusa, osobito pjesničkog, postao je gotovo legendarnom ličnošću hrvatske poezije. U pjesništvu je prošao određen razvoj od ranog modernizma Matoševe škole (zbirke Lelek sebra i Kolajna), kada je pisao vezanim stihom u gotovo klasičnim oblicima, s bogatom rimom i naglašenim zvučnim figurama, do pretežito refleksivne, gotovo filozofske lirike (zbirke Auto na korzu, Ojađeno zvono, Žedan kamen na studencu), u tehnici izrazito ritmiziranoga slobodnog stiha, s povremenim rimama i zvučnim figurama, ponekad i s nadrealističkim hipnagogičnim slikama (npr. zbirka Mamurluci i pobješnjela krava).

Tematika je njegova opusa vrlo raznolika, no prevladavaju motivi žene kao izvora radosti i patnje, samotnost pjesnika i nesklad između vanjskog i unutarnjeg svijeta pjesničkog subjekta.

Cjelokupni mu je opus vezan s europskim književnim pravcima kao što su futurizam, ekspresionizam i nadrealizam — koje je izvrsno poznavao — a u najboljim ostvarenjima postigao je autentičan i samosvojan izraz originalnih umjetničkih tvorevina.

Bio je i vrstan prevoditelj — prevodio Prousta, Baudelairea, Gidea, Poea, Conrada, Whitmana i druge, a lirskim, meditativnim i autobiografskim proznim tekstovima (Skalpel kaosa, Ljudi za vratima gostionice) te esejima, kritikama i polemikama, uvodio je u hrvatsku književnost suvremena europska estetička mjerila« (Milivoj Solar, Književni leksikon, 2. izd., str. 486-487).

Izvori : https://www.matica.hr/knjige/autor/290/

https://www.google.com/search?q=tin+ujevi%C4%87&source=lnms&tbm=isch&sa=X&ved=2ahUKEwjJt5L0iu7uA

                                              pripremila: knjižničarka Vlasta Pačić