Osnovna škola Antuna Kanižlića Požega

Egon Hajpek, Erik Hajpek i Lana Radošić na ovogodišnjem županijskom natjecanju iz matematike uspješno su predstavljali našu školu: Egon je osvojio 2. mjesto, kao i Erik, a Lana 3. mjesto. Egona, Lanu i Erika te njihove mentore nastavnicu Matematike Katarinu Gazdović i nastavnika Tihomira Kaderžabeka primila je ravnateljica Škole gđa Marija Samardžija kako bi im čestitala na postignutom uspjehu. Tim smo povodom porazgovarali s Egonom, Erikom, Lanom i njihovim mentorima.

• Zašto baš matematika?

Lana: S matematikom nikad nisam imala problema, uvijek mi je išla s lakoćom. Nisam toliko ljubitelj teorije – mislim i općenito – koliko samih zadataka. Više volim zaključivati.

• Misliš li da učenici u nižim razredima osnovne škole više vole matematiku?

Lana: Mislim da da. U nižim se razredima uči igrom, što je djeci zanimljivije. Primjerice, u našem je razredu učiteljica imala posebnu šalicu sa zadatcima i kad bismo završili zadane zadatke, izvlačili bismo nove. Uživali smo u tom natjecanju i nadmetanju, to nas je dodatno motiviralo.

• Što poručuješ učenicima koji ne znaju matematiku?

Lana: Učenici trebaju ići na dopunsku nastavu jer suradničkim učenjem i međusobnim pomaganjem sve bude zanimljivije, pa i matematika. U nižim je razredima nas nekoliko učenika pokazivalo i objašnjavalo drugima što je zaista djelovalo.

• Kakva je tvoja nastavnica matematike?

Lana: Nastavnica je izvrsna, jako dobro objašnjava i puno se trudi da shvatimo.

• Eriče, što ti kažeš o nastavnici?

Erik: Nastavnica temeljito objašnjava, svima sve pokaže – i kojima ide i kojima ne ide. Također daje više mogućnosti ispravka lošije ocjene.

• Zašto ti voliš matematiku?

Erik: Volim logički razmišljati i zaključivati. Sad su mi posebno zanimljivi decimalni brojevi, iako volim i geometriju za koju treba dosta preciznosti i strpljenja. Siguran sam da ću u budućnosti voljeti i biologiju, kemiju te fiziku.

• Mentorice, kako je vama raditi s Lanom i Erikom?

Mentorica: Izvrsno surađujemo! Sve znaju i uvijek pripremim dodatne zadatke za njih. Nekad brzaju pa unaprijed rade, međutim nema potrebe. Sve se stigne na vrijeme, a zadataka uvijek ima.

• Čime se, Lana, baviš u slobodno vrijeme?

Lana: Četiri sam godine trenirala tenis, osam godina ples, a odnedavno sam počela i svirati klavir.

• A ti, Eriče?

Erik: U slobodno se vrijeme bavim šahom i košarkom. Sa šahom imam lijepo iskustvo. Bio sam prvak države, sudjelovao na europskim natjecanjima. Osim toga organizirane su i radionice za učenike nižih razreda gdje sam se našao u ulozi nastavnika. Bio je to lijep osjećaj s dozom određene odgovornosti. 

• Zanimljivo! I kakav je pristup učenika prema šahu? Jesi li možda uočio potencijal nekih učenika?

Erik: Učenicima se svidio šah, doživljavaju ga kao igru. Što se tiče uočenog potencija, to je teško reći jer je šah sport u kojem 10% predstavlja talent, a 90% rad.

• Što bi poručio učenicima kako bi nastavili s igranjem šaha?

Erik: Šah je sport s kojim se najviše putuje! Posjetio sam više gradova, ali najviše mi se svidjelo u Topuskom - osim uživanja na bazenima, tada sam prvi put postao prvakom Hrvatske. Također mi se svidio i Prag.

• Jesi li upoznao nove prijatelje?

Erik: Imam mnoštvo prijatelja sa šaha!

• Je li izazov upoznati učenike s istim interesima?

Erik: Nije izazov, čak je poticaj! Imam jednog sjajnog prijatelja, velika smo konkurencija i uvijek budemo obojica favoriti. Rekao bih za njega da mi je najbolji prijatelj, međutim za šahovskom tablom najveći mi je neprijatelj.

• Imaš li tremu kad ideš na natjecanje?

Erik: Sve ovisi o okolnostima. Ako je protivnik jači od mene, mislim o tome kako je nešto posebno, iznenađujuće pripremio za mene, a ako je slabiji, razmišljam o tome jesam li ga podcijenio.

• Osim šaha, baviš se i košarkom?

Erik: Da, šah je fizički i psihički dosta naporan, svaka partija predstavlja novi test! S druge strane košarka me opušta i odmara. Volim ju i zbog prijatelja, odnosno druženja s njima!

• Gdje se vidiš u budućnosti?

Erik: Hm! Nastavnik matematike ili znanstvenik. Jako mi se sviđa uloga nastavnika.

• Kakav bi ti nastavnik bio?

Erik: Definitivno bih se više zbližio s učenicima.

Lana: Nisam još razmišljala toliko o tome. Imam vremena. Svašta me zanima i još se pronalazim.

• Egone, ti voliš biologiju i kemiju, a što kažeš za matematiku?Voliš li i matematiku?

Egon: Naravno, matematika je čista logika! Međutim, problem u društvu je što se matematike svi boje, učenici joj pristupaju s različitim predrasudama koje najčešće roditelji prenose na temelju svog iskustva.

• Misliš li da učenici u nižim razredima osnovne škole više vole matematiku?

Egon: Zasigurno. Učenici u nižim razredima reagiraju impulzivno i nemaju problem s iskazivanjem mišljenja pa se na taj način uoči i ispravi krivi način razmišljanja. Učenici viših razreda dosta gledaju reakcije prijatelja što im stvara nelagodu.

• Misliš li da je i strah od učitelja ono što stvara otpor prema matematici?

Egon: Ne bih rekao. Definitivno reakcija prijatelja.

• Što bi poručio tim učenicima?

Egon: Ne treba se obazirati na tuđa mišljenja jer nam oduzimaju slobodu. Treba uvijek reći makar bilo i netočno jer, kao što sam rekao, na taj će se način uočiti i ispraviti krivi način razmišljanja.

• Što poručuješ učenicima koji ne znaju matematiku?

Egon: Definitivno pohađanje dopunske nastave jer su to besplatne instrukcije. Nastavnik pomaže svima i svi mogu doći do izražaja. Treba redovito pisati domaće zadaće jer je to najbolji trening. Matematika se ne uči, matematika se vježba.

• Koji bi predmet uveo u nastavu?

Egon: Robotiku.

Mentor: Slažem se. Bilo bi izvrsno da se učenici mogu time nastaviti baviti i u srednjim školama na određenoj razini. 

Ne sumnjamo da će učenici ostvariti izvrstan uspjeh u budućnosti, kako na natjecanjima tako i u ostvarivanju snova.